Zašto zatvaranje Hormuškog tjesnaca ugrožava industriju čipova: skrivena ovisnost o nafti

Iako se poluvodička industrija smatra simbolom visoke tehnologije, njezin opskrbni lanac uvelike ovisi o temeljnim resursima tradicionalnog gospodarstva. Upravo zbog te skrivene povezanosti, aktualna geopolitička previranja, poput poremećaja u Hormuškom tjesnacu, mogu imati dalekosežne posljedice koje nadilaze energetski sektor.

Nafta se rijetko spominje kao ključni element u proizvodnji čipova, no njezina uloga je znatno važnija nego što se na prvi pogled čini. Kao petrokemijska sirovina, nafta je temelj za proizvodnju specijaliziranih kemikalija koje se koriste u izradi poluvodiča, uključujući fotootpornike, otapala za čišćenje, tehnološke plinove i razne kemijske prekursore. Ovi materijali neizostavni su u naprednim proizvodnim procesima i troše se u velikim količinama. Primjer Tajvana, jednog od vodećih svjetskih središta za proizvodnju čipova, jasno ilustrira tu ovisnost. Nakon prekida uvoza nafte iz Rusije, tamošnja industrija morala je reorganizirati opskrbne rute i osloniti se na isporuke koje prolaze kroz Hormuški tjesnac. Ključnu ulogu u tom procesu ima kompanija Formosa Petrochemical, najveća privatna rafinerija u zemlji, koja opskrbljuje čitav niz industrija, uključujući i proizvođače poluvodiča. Međutim, takva prilagodba nije uzela u obzir scenarij u kojem bi upravo ta strateška ruta mogla biti blokirana.

Zatvaranje Hormuškog tjesnaca ne uzrokuje trenutačne poremećaje u proizvodnji čipova, već se njegov učinak postupno akumulira unutar opskrbnog lanca. Nafta najprije prolazi kroz složene petrokemijske procese prije nego što postane upotrebljiva sirovina za industriju poluvodiča, zbog čega se posljedice kašnjenja osjećaju tek nakon nekoliko tjedana. Upravo zato tržište čipova možda još ne pokazuje jasne znakove krize, ali pritisak kontinuirano raste.

Ovisnost o nafti posebno je izražena u Aziji. Na Tajvanu petrokemijski kompleksi godišnje prerade milijune tona nafte kako bi osigurali sirovine za proizvodnju čipova, uključujući potrebe tvrtki poput TSMC. Slična situacija prisutna je i u Japanu te Južnoj Koreji, gdje industrijski giganti poput Samsung Electronics, SK Hynix i Kioxia uvelike ovise o uvozu energenata s Bliskog istoka. Kada više ključnih ekonomija ovisi o istoj rizičnoj opskrbnoj ruti, problem prestaje biti lokaliziran i prerasta u globalni sistemski rizik. Alternativni izvori nafte, poput onih iz Sjedinjenih Američkih Država ili Europe, postoje, ali dolaze uz znatno veće troškove i dulje rokove isporuke, često produžene za nekoliko tjedana zbog složenijih transportnih ruta.

Dodatni problem predstavlja nedostatak strateških zaliha. Za razliku od sirove nafte, koja se često skladišti u velikim količinama, petrokemijski derivati koji se koriste u industriji poluvodiča imaju ograničene rezerve. To opskrbni lanac čini posebno osjetljivim na iznenadne geopolitičke šokove. Potencijalne posljedice takvih poremećaja su ogromne. Globalna industrija poluvodiča procjenjuje se da će do 2026. godine dosegnuti vrijednost od gotovo bilijun dolara, uz ključnu ulogu u razvoju umjetne inteligencije, električnih vozila, telekomunikacija i obrambenih sustava. Dugotrajni prekidi opskrbe mogli bi izazvati lančane reakcije koje bi pogodile ne samo proizvođače čipova, već i čitavu digitalnu ekonomiju. Analize pokazuju da već i kratkotrajni prekidi, u trajanju od nekoliko tjedana, mogu uzrokovati gubitke vrijedne stotine milijardi dolara. U slučaju duljeg trajanja krize, nestašica čipova mogla bi se proširiti i na industrijske te automobilske sektore, gdje potražnja kontinuirano raste.

Kriza u Hormuškom tjesnacu tako je razotkrila često zanemarenu slabost tehnološke industrije – njezinu duboku ovisnost o petrokemijskim sirovinama. Iako je sektor navikao upravljati rizicima vezanim uz energiju, vodu ili geopolitiku, ovaj segment opskrbnog lanca do sada nije bio dovoljno testiran. Uz naftu, dodatni izazov predstavljaju i drugi manje vidljivi resursi, poput helija, koji je nusproizvod eksploatacije prirodnog plina i također se u velikoj mjeri dobavlja iz regija pogođenih nestabilnostima na Bliskom istoku.

Zaključno, aktualna situacija pokazuje da ni najnaprednije industrije nisu izolirane od temeljnih ekonomskih faktora. U svijetu sve kompleksnijih i međusobno povezanih opskrbnih lanaca, čak i naizgled sporedni resursi mogu postati ključni čimbenik stabilnosti cijele industrije.