Novi val čipflacije: Kako AI podatkovni centri podižu cijene računala i pametnih telefona
Svakodnevica kupaca u trgovinama informatičkom opremom i mobilnim uređajima drastično se promijenila. Kupci koji traže osnovne modele pametnih telefona s više memorije ili žele sastaviti vlastito računalo sve se češće suočavaju s neočekivano visokim cijenama. Prodavači kao razlog više ne navode samo tečajne razlike i troškove dostave, već i novi faktor: masovni pritisak AI sustava na lanac opskrbe memorijom. Desetljećima je tehnološka industrija funkcionirala po pravilu prema kojem je novija oprema nudila znatno bolje performanse za isti ili manji iznos novca, no taj je ciklus prekinut ulaskom u eru takozvane čipflacije.
Eksplozija ulaganja u umjetnu inteligenciju stvorila je veliku potražnju za naprednim tipovima memorije poput HBM-a za AI ubrzivače, poslužiteljskog DRAM-a i enterprise SSD-ova za pohranu podataka. Proizvođači poluvodiča stoga preusmjeravaju svoje proizvodne kapacitete prema profitabilnijim podatkovnim centrima, ostavljajući tržište potrošačke elektronike u sporednom planu. Analitičarska kuća Gartner predviđa da bi kombinirana cijena DRAM-a i SSD-ova mogla porasti za čak 130 posto. Očekuje se da će prosječne cijene osobnih računala skočiti za 17 posto, dok bi pametni telefoni u prosjeku mogli poskupjeti za 13 posto. Zbog viših cijena prognozira se i pad globalnih isporuka osobnih računala za 10,4 posto te pametnih telefona za 8,4 posto, jer kupci sve dulje odgađaju nadogradnje.
Sastavljanje vlastitog računala godinama je bilo utočište za korisnike koji su htjeli maksimalne performanse uz potpunu kontrolu troškova, no ta je prednost gotovo nestala. Troškovi radne memorije i SSD-ova sada čine i do 23 posto ukupne cijene komponenti računala, u usporedbi s nekadašnjih 16 posto. Analitičari prognoziraju da bi segment osobnih računala s cijenom ispod 500 dolara mogao u potpunosti nestati s tržišta. Jednako je pogođen i segment ulaznih pametnih telefona gdje su kupci jeftinijih modela prisiljeni plaćati više za slabije specifikacije ili zadržati svoje stare uređaje.
Nastaje neobičan paradoks u kojem umjetna inteligencija u mnogim industrijama smanjuje troškove i ubrzava procese, ali istovremeno izravno poskupljuje uređaje potrebne za svakodnevni rad. Prosječnom korisniku nisu potrebne ekstremne količine radne memorije za osnovne zadatke, no svejedno plaća višu cijenu zbog globalnog nadmetanja za memorijske resurse. Stručnjaci procjenjuju da bi se pritisak na opskrbne lance mogao protegnuti na dulje razdoblje, čime se vrijednost hardvera više ne oblikuje samo brzinom tehnološkog napretka, već prioritetima u globalnoj raspodjeli resursa.
