Zaklada Michaela J. Foxa i Intel udružili snage
Zaklada Michaela J. Foxa za istraživanje Parkinsonove bolesti (MJFF) i Intel Corporation objavili su suradnju usmjerenu na poboljšanje istraživanja i liječenja Parkinsonove bolesti, neurodegenerativne bolesti mozga od koje je na svjetskoj razini češća samo Alzheimerova bolest. Suradnja obuhvaća višefazno istraživačko ispitivanje pomoću nove platforme za analizu velikih skupova podataka kojom se prepoznaju obrasci u podacima dobivenim od sudionika i prikupljenim pomoću nosivih tehnologija koje se koriste za praćenje simptoma. To je važan korak u nastojanju da se istraživačima i liječnicima omogući mjerenje napredovanja bolesti i ubrza postizanje važnih dostignuća u razvoju lijekova.
“Gotovo dvije stotine godina nakon što je dr. James Parkinson 1817. prvi put opisao Parkinsonovu bolest, njezino napredovanje još uvijek mjerimo subjektivno, metodama uvelike sličnim onima koje su koristili tadašnji liječnici”, izjavio je dr. Todd Sherer, ravnatelj Zaklade Michaela J. Foxa. “Znanost o podacima, nosivi računalni uređaji i podaci iz drugih izvora u sebi sadrže potencijal za preobrazbu mogućnosti bilježenja i objektivnog mjerenja bolesnikova stvarnog doživljaja bolesti te imaju dosad neviđene implikacije za razvoj lijekova, dijagnozu i liječenje Parkinsonove bolesti.”
Već gotovo dva desetljeća znanstvenici usavršavaju napredne genomske i proteomske tehnike kojima se stvaraju sve sofisticiraniji stanični profili patologije Parkinsonove bolesti. Novosti u prikupljanju i analizi podataka nude mogućnost povećanja vrijednosti tog mnoštva molekularnih podataka njihovim povezivanjem s objektivnim kliničkim opisima bolesti koji se koriste u razvoju lijekova.
Mogućnost prikupljanja i analize podataka od tisuća pojedinaca o mjerljivim značajkama Parkinsonove bolesti, npr. sporosti pokreta, podrhtavanju i kvaliteti sna, mogla bi znanstvenicima omogućiti sastavljanje boljeg prikaza kliničkog napredovanja Parkinsonove bolesti i praćenje njezine veze s molekularnim promjenama. Nosivi uređaji mogu nenametljivo prikupljati i odašiljati objektivne, empiričke podatke u stvarnom vremenu, 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu. Taj bi pristup znanstvenicima mogao omogućiti da, umjesto da analiziraju vrlo malu količinu podataka i zahtjevne bolesničke dnevnike u papirnatom obliku koji se neredovito prikupljaju, prijeđu na analizu stotina očitanja u sekundi prikupljenih od tisuća bolesnika te dostignu kritičnu masu podataka potrebnu za uočavanje obrazaca i nova otkrića.
