Arctic je prošle godine predstavio novu generaciju Liquid Freezer AIO hladnjaka koju su jednostavno nazvali drugom, dodavši sufiks II. Baš kao i prije tri godine kada smo testirali LF 240 model, i dvojku smo dobili u toj izvedbi. Liquid Freezer II 240 ima puno promjena u odnosu na prošlu generaciju, a i model koji je nama stigao na test je već u svojoj trećoj reviziji. Kakav je novi Freezer i kakve su mu performanse čitajte u današnjoj recenziji.
Arctic Liquid Freezer II 240
Arctic je prošle godine predstavio novu generaciju Liquid Freezer AIO hladnjaka koju su jednostavno nazvali drugom, dodavši sufiks II. Baš kao i prije tri godine kada smo testirali LF 240 model, i dvojku smo dobili u toj izvedbi. Liquid Freezer II 240 ima puno promjena u odnosu na prošlu generaciju, a i model koji je nama stigao na test je već u svojoj trećoj reviziji.
Hladnjak dolazi u klasičnoj kartonskoj kutiji, no za razliku od drugih proizvođača Arctic donosi i kartonski mehanizam zatvaranja kojeg kod drugih AIO hladnjaka obično nema. Ovo ipak dodatno povećava sigurnost da vam se u transportu kutija neće otvoriti. Unutar kutije je hladnjak smješten u dodatne kartonske i plastične zaštite, a također za razliku od većine drugih proizvođača, ventilatori su već montirani na hladnjak. U zasebnoj se kutiji nalaze svi popratni dijelovi za instalaciju na jedan od podržanih socketa.
Liquid Freezer II 240 prati uobičajeni dizajn modernih AIO hladnjaka, a kvaliteta izrade je vrlo visoka. Kao i svaki drugi AIO, i ovaj se sastoji od aluminijskog radijatora, ventilatora smještenih na njemu, gumenih cijevi koje ga spajaju s bazom i same baze koja ima tzv. cold plate od bakra, komoru za protok vode i vodenu pumpu. OK, ova ima i ventilator za VRM, no o tome malo kasnije. Masa cjelokupnog hladnjaka je 1.191 gram.
Kao što smo napisali, LF II serija je predstavljena još prošle godine i od onda je već prošla tri revizije. Mi smo na test dobili posljednju (Rev. 3) koja je ispravila pojedine sitne probleme i nedostatke koji su uočeni u prvima. U prvom redu, uklonjen je 0 dB mod, te se sada ventilatori konstantno vrte (premda samo na 200 RPM na minimumu), dodani su neki novi vijci za lakšu instalaciju, tehničke informacije su na dnu pumpe (12 V, 0.41 A) za lakši izračun potrošnje, dodatno je poboljšan integrirani menadžment kabela itd.
Radijator je malo deblji nego što je to uobičajeno kod 240 modela (i općenito kod AIO-a), a mjeri 277 x 120 x 38 milimetara. S 38 milimetara debljine, i dodatkom još 25 milimetara koliko su debeli ventilatori dolazimo do 63 milimetra i pri izboru treba dobro paziti imate li toliko mjesta u kućištu – pogotovo na vrhu. Radijator je aluminijski i osim po debljini nije ni po čemu drugom poseban.
Ventilatora su dva (P-fan)), promjera 120 milimetara (120 x 120 x 25 milimetara), imaju 4-pinske priključke i spojeni su direktno na pumpu. Njihovi kabeli prolaze ispod materijala kojim su opletene gumene cijevi. Ventilatori imaju FDB ovjes, promjenjivu brzinu vrtnje od 200 do 1.800 okretaja u minuti, te maksimalni protok zraka od 56,3 CFM-a. Maksimalni statički pritisak je 2,2 mm H2O što je adekvatno za primjenu uz radijatore. Proizvođač navodi buku od 0.3 Sone-a, što je jedinica za subjektivnu percepciju zvučnog pritiska. Vrijednost od 0.3 je vrlo niska, te se može smjestiti u rang ispod 30 dBA. Ipak, mi smo s pedesetak centimetara udaljenosti Meterk MK03 uređajem izmjerili buku na maksimalnim okretajima od 37,2 dBA što je vrlo tiho.
Baza hladnjaka je specifičnog izgleda, no najprije spomenimo cijevi koje ju spajaju s radijatorom. One su gumene, dužine 450 milimetara, opletene su najlonskim koncem, s vanjskom debljinom od 12,4 milimetra, te unutarnjom od 6 milimetara. S obje su strane fiksno pričvršćene metalnim fittingsima. Za neobičan dizajn baze je zaslužan maleni 40-milimetarski ventilator koji stvara zračnu struju usmjerenu prema naponskoj jedinici ploče. Znamo da je problem vodenih hladnjaka upravo nedostatak zračne struje oko naponske jedinice pa je Arctic to riješio na ovakav elegantan način s malenim i tihim ventilatorom (1.000 – 3.000 RPM). Razlike u temperaturi ima, i najčešće se kreće oko par stupnjeva što može biti korisno u određenim slučajevima (npr. overclocking). Sama je pumpa za vodu kao što vidimo smještena u offsetu u odnosu na bakrenu bazu (tzv. cold plate), a ona radi na brzini od 800 do 2.000 okretaja (1 do 2.7 W potrošnje). Pumpa je čujna kada se prvi puta pokrene, začuje se protok vode, no vrlo brzo to nestane i rad je tih. Bakrena je baza zadovoljavajuće glatka, a na unutarnjoj strani ima mikro-listiće za bolji prijenos topline kao i slična konkurentska rješenja.
Uz hladnjak dolazi sve potrebno za montažu na jedan od podržanih socketa. S AMD strane to je AM4, a s Intelove LGA115x, 2011-3, 2066. Vidimo da je broj socketa ograničen, pogotovo s AMD strane, a Arctic je očito odlučio prodavati ovaj hladnjak samo onima s najnovijim sistemima. Podrška kod Intela je ipak bolja jer se az LGA115x procesore način instalacije nije promijenio dugi niz godina. Uz vijke, odstojnike, podloške, nosače i ostalo, tu je i jedno pakiranje MX-4 termalne paste koje smo iskoristili za test.
Najprije smo testirali na AMD sistemu (ASRock X570 Phantom Gaming X ploča i Ryzen 9 5950X procesor), gdje iskorištavamo postojeću donju ploču na koju s gornje strane montiramo četiri odstojnika, i dvije grede za prihvat baze, tj. njenih nosača. Na videu iznad smo mogli vidjeti kompletni postupak montaže i nosača na bazu i odstojnika i greda.
Postupak instalacije dakle nije kompliciran, jer se na montirane grede jednostavno postavlja baza, koju učvršćujemo s četiri vijka. Bazu je potrebno orijentirati tako da se VRM hladnjak nalazi na vrhu ploče, tj. smješten tako da može stvarati zračnu struju prema VRM hladnjacima. Jedinu zamjerku kod kvalitete materijala možemo uputiti skidanje boje na gredama na mjestima na kojima su vijci. To je naravno vidljivo samo kod ovakvog testiranja gdje smo nekoliko puta postavili i skinuli hladnjak i elemente.
Druga platforma na kojoj testiramo je Intelova. Na ASRock Z390 Phantom Gaming 9 ploči se nalazio naš vjerni Core i7-8700K koji može zadati poprilične muke hladnjacima. Instalacija na Intel socket je jednostavna, pri čemu na donju priloženu ploču moramo pričvrstiti četiri odstojnika na koje direktno montiramo bazu.
Jednom kada je sve složeno spremno je za ugradnju u kućište (ili testiranje na otvorenom bench stolu u našem slučaju), pri čemu moramo paziti da imamo dovoljno mjesta između gornje stranice i mjesta za montažu ploče – ako tako orijentiramo ovaj ipak deblji radijator. Ako smo pak odlučili montirati ga na prednju stranicu, problema ne bi trebalo biti u klasičnim mid tower kućištima koje imaju dovoljno prostora za grafičke kartice do 30 centimetara dužine.
