Zašto pametni telefoni imaju više kamera?

Otkako su kamere postale glavni mamac za kupnju pametnih telefona, proizvođači se jako trude da ih učine što boljima. Sve je krenulo oko 2011., kad su se počeli pojavljivati telefoni s više stražnjih kamera. Prvo su stigli modeli s dvije kamere, a ubrzo nakon toga su došli i oni s tri, četiri ili čak više – i danas je to sasvim normalna stvar. Ali ako niste previše u tom filmu, možda se pitate – zašto uopće toliki broj kamera? Što svaka radi? Jesu li fotke zbog toga stvarno bolje? Idemo to malo razjasniti.

Pa, zašto uopće više kamera?

Glavni razlog je – bolje fotke. Svaka kamera na telefonu obično ima drugačiji kut gledanja, što znači da jedna može “uhvatiti” širu scenu (širokokutna), dok druga može zumirati udaljene detalje (telefoto). Neki modeli imaju i crno-bijeli senzor koji bolje hvata svjetlo, dok drugi dodaju dubinske senzore. Kad se svi ti podaci spoje, dobijete fotku s boljim osvjetljenjem, većom jasnoćom i finim efektom zamućene pozadine. Više kamera također omogućuje optički zum – što znači da se slika uvećava bez značajnog gubitka kvalitete (za razliku od digitalnog zuma koji samo rastegne sliku). Dakle, računalna fotografija odrađuje svoj dio – spaja podatke sa svih senzora i pokušava izvući maksimum iz fotke.

A zašto jednostavno ne stave jednu kameru koja radi sve?

Zato što bi to zahtijevalo veliku, debelu leću – a nitko ne želi nositi ciglu u džepu. Pokušavali su proizvođači napraviti telefone s optičkim zumom u jednoj leći, ali to bi značilo da strši van i… nije se baš proslavilo. Da bi uređaji ostali tanki, proizvođači radije stave više kamera s različitim žarišnim duljinama – i sve ih softverski povežu. Na taj način, kamera izgleda “jedinstveno”, ali u pozadini radi cijeli tim leća i senzora.

Ukratko o žarišnoj duljini

Žarišna duljina mjeri se u milimetrima – npr. 24 mm ili 130 mm. Što je broj manji, to je kut širi i više stane u kadar. Što je broj veći, to je kadar uži i scena je “bliža”, tj. zumirana. U klasičnoj fotografiji, objektiv koji može mijenjati žarišnu duljinu je – zoom objektiv. Npr. objektiv 18–55 mm može pokriti širok kadar i uže zumirano područje. Pomicanjem staklenih elemenata mijenja se žarišna duljina. Kod pametnih telefona, proizvođači se ne igraju s pokretnim dijelovima – radije stave više kamera s fiksnom žarišnom duljinom. Time dobiju tanke uređaje koji ipak imaju raznolike mogućnosti. Još jedan razlog – bolje fotke pri lošem svjetlu. Pametni telefoni imaju jako male senzore (jer – nema mjesta). A manji senzor znači lošije performanse pri slabom osvjetljenju. Tu u pomoć dolaze dodatne kamere. Više senzora = više podataka = bolja fotka.To je slična fora kao kod svemirskih teleskopa koji kombiniraju podatke kako bi dobili jasniju sliku.

Što sve radi koja kamera?

• Primarna (glavna) kamera: Obično ima širokokutnu leću, savršenu za pejzaže, grupne fotke, ulice. Širokokutne leće propuštaju puno svjetla i imaju veliku dubinsku oštrinu – što znači da je većina stvari u fokusu.
• Ultraširokokutna kamera: Još šira od primarne. Omogućuj da snimite cijelu zgradu iako stojite doslovno ispred nje.
• Telefoto kamera: Zumira bez gubitka kvalitete. Korisna kad želiš detalje izdaleka – npr. pticu na drvetu. (Pametni telefoni često koriste softver da se “neprimjetno” prebace između širokokutne i telefoto kamere.
• Jednobojni senzor: crno-bijela kamera koja je osjetljivija na svjetlo i snima oštrije slike. Softver zatim spoji te podatke s onima iz glavne kamere – pa dobijete bolje boje i kontrast. Na nekim mobitelima ovu kameru možete koristiti i samostalno za pravu crno-bijelu fotografiju (bez filtera).
• Time-of-Flight (ToF) kamera / senzor dubine: Koristi infracrveno svjetlo da “izmjeri” koliko je nešto udaljeno. Softver to koristi za odvajanje prednjeg i pozadinskog plana – i dobivaš bokeh efekt (zamućena pozadina).
  Nisu svi telefoni opremljeni ToF senzorom – neki koriste softver i podatke iz više kamera za istu stvar.

Koliko kamera je dovoljno?

Dvostruka kamera – Ovo je nekad bio luksuz, sad je standard kod jeftinijih telefona. Najčešće kombinacije:

• Široka + telefoto – omogućuje optički zum i portrete s bokeh efektom.
• Široka + crno-bijela – bolje boje i detalji.
• Široka + ultraširoka – veća pokrivenost kadra.
• Široka + ToF – precizniji podaci o dubini.

Trostruka kamera
Najčešća kombinacija: širokokutna + telefoto + ultraširokokutna. Ali, proizvođači ponekad mijenjaju sastav prema vlastitim ciljevima.

Četiri kamere i više
Kad misliš da je troje dosta – dođe četvrta. Ovdje se često ubacuju specijalizirane leće, poput makro kamere.

 Zaključak

Trebaju li pametni telefoni zaista više kamera? Ovisi koga pitaš. Postoje telefoni s jednom dobrom kamerom koji rade sjajan posao. Ali činjenica je da više kamera daje više mogućnosti – pogotovo kad se kombiniraju kroz softver. Ako vam je kamera glavna stvar kod kupovine telefona  obavezno proučite specifikacije. Nemoj se zaletjeti na broj kamera – radije provjeri koje su točno i što nude. Možda ti baš neki dvokamerni model bude bolji izbor od “četverokamerne” zvijeri koja ne daje ništa posebno.