Za n00bove: Što je SPDIF?
Korisnici stolnih računala znaju da se slušalice ili zvučnici najčešće priključuju na standardno 3,5 mm analogno audio sučelje na stražnjem I/O panelu matične ploče. No, mnoge matične ploče uz uobičajene okrugle priključke skrivaju i kvadratni priključak. Mnogi ne znaju čemu služi, a čak i iskusni DIY korisnici rijetko ga koriste. Riječ je o SPDIF optičkom izlazu.
Što je SPDIF?
SPDIF (Sony/Philips Digital Interface Format) je standard za prijenos digitalnih audio signala, razvijen kako bi se omogućio prijenos zvuka između raznih audio uređaja bez pretvaranja signala u analogni oblik. Za razliku od 3,5 mm priključka koji prenosi analogni audio, SPDIF prenosi čisti digitalni signal, što smanjuje gubitke koji nastaju pri pretvorbi digitalnog signala u analogni i zadržava kvalitetniji zvuk.
Dva tipa SPDIF sučelja
SPDIF se pojavljuje u dvije izvedbe:
1. Koaksijalni SPDIF – Prenosi se preko RCA konektora (nalik klasičnim audio „lotus“ priključcima). Uobičajen je bio na starijim matičnim pločama.
2. Optički SPDIF – To je upravo kvadratni priključak koji viđamo na modernijim matičnim pločama srednje i visoke klase. Koristi optički kabel i prenosi podatke svjetlosnim signalom, zbog čega je otporniji na elektromagnetske smetnje i bolji za prijenos na veće udaljenosti. Optičko sučelje ima mala „vratašca“, a kada ih otvorite, unutra se vidi crveno svjetlo – to je svjetlosni signal koji matična ploča šalje prema prijemnom uređaju.
Što SPDIF može, a 3,5 mm ne može?
SPDIF može prenositi različite digitalne surround formate, uključujući Dolby Digital, DTS, 5.1 i 7.1 višekanalni audio. Često se koristi za povezivanje s AV pojačalima, kućnim kinima, Blu-ray playerima, profesionalnim zvučnim karticama, konzolama (Xbox, PlayStation) i nekim televizorima. Za audiofilsku upotrebu može prenositi i PCM na eksterno pojačalo.
Zašto ga onda gotovo nitko ne koristi?
Unatoč prednostima, SPDIF u praksi nije široko prihvaćen. Razlozi su:
1. Nezgodan za prosječno kućno korištenje – Stolna računala najčešće stoje u radnoj sobi, dok su pojačala i kućni kina sustavi u dnevnoj. Malo tko želi razvući optički kabel kroz stan.
2. Nišna tehnologija – Osim audio entuzijasta, SPDIF malo kome treba. Većina korisnika ionako koristi USB slušalice, Bluetooth ili HDMI.
3. Fizička osjetljivost kabela – Optički kabeli su napravljeni od staklenih vlakana pa se ne smiju savijati, moraju biti čisti na krajevima zr dr u konačnici lakše se oštećuju.
4. Ograničenja formata – SPDIF ne podržava moderne formatne standarde visokog protoka, poput Dolby TrueHD ili DTS-HD MA, koji zahtijevaju veći bandwidth. A upravo to HDMI i DisplayPort podržavaju, uz istovremeni prijenos slike + zvuka, zbog čega SPDIF tu jednostavno gubi bitku. Upravo zato se SPDIF, iako tehnički kvalitetniji od 3,5 mm izlaza, u praksi rijetko koristi — i polako pada u drugi plan, dok HDMI postaje univerzalni standard.
