Prije otprilike godinu dana na stranicama PCEksperta imali ste prilike čitati recenziju odličnog gamerskog Wi-Fi 7 routera ASUS ROG Rapture GT-BE98, koji izgleda gotovo jednako routeru kojim se ovdje bavimo. Ovaj router, GT-BE19000, nije nasljednik routera GT-BE98, nego bi se moglo reći da mu je mlađi brat. Kako nam se svidio, čitajte u recenziji!
ROG Rapture GT-BE19000
Uvod
Prije otprilike godinu dana na stranicama PCEksperta imali ste prilike čitati recenziju odličnog gamerskog Wi-Fi 7 routera ASUS ROG Rapture GT-BE98, koji izgleda gotovo jednako routeru kojim se ovdje bavimo. Ovaj router, GT-BE19000, nije nasljednik routera GT-BE98, nego bi se moglo reći da mu je mlađi brat. Ti su routeri po svemu zapravo vrlo slični, uz tri razlike. Jedna je vidljiva (drugačija ploča ispod prozorčića, ovaj put crvene boje), druga uvjetno rečeno vidljiva (12-voltno napajanje umjesto 19,5-voltnog), a treća praktički nevidljiva, odnosno odnosi se na mogućnost bežičnog povezivanja i ukupnu propusnost.
Upola niža propusnost na 5-gigahercnom pojasu kod novog modela ne znači da će dobar dio potencijalnih korisnika biti imalo ozbiljnije zakinut, a niža propusnost sačuvat će im nešto novca, jer je ovaj novi router jeftiniji od prošlogodišnjeg modela i mnogima će biti isplativije razliku u cijeni utrošiti na nešto drugo.
Pakiranje
Kutija u kojoj dolazi ovaj router poprilično je velika. To je i trebala biti, jer router ima pozamašne gabarite – 350,41 x 350,41 x 220,6 mm, uz masu od dva kilograma. Vanjska kutija je zapravo samo “omotač” za unutarnju. Kad izvučete unutarnju kutiju, morate je polegnuti i podignuti poklopac. Unutra će vas prvo dočekati naljepnice s ROG-ovim motivima, a ispod njih tu je router-pauk sa skvrčenim nogama, tj. antenama.
Svaka je zarotirana na specifični način, tako da zauzima što manje mjesta, a unutrašnjost kutije oblikovana je tako da router i antene sjedaju na kartonsku podlogu, koja ih drži na mjestu. Ispod routera smješteni su strujni adapter, opleteni CAT6 mrežni kabel (dosta je krut, čvrst, možda zbog toga i previše nefleksibilan, s ROG-ovim logom na konektorima) i nešto dokumentacije.
Napajanje
Strujni adapter dolazi s nastavkom za Europlug, kako bi se mogao utaknuti u naše i općenito europske utičnice, te s nastavkom za UK. Teoretski se može uštekati bilo gdje u svijetu, jer podržava ulazni napon od 100 do 240 V, pri 50/60 Hz. Izlaz je već spomenutih 12 V, a može isporučiti 5 A, što znači da je maksimalna snaga koju može kontinuirano davati, odnosno za koju je konstruiran, 60 W.
Pozdravljamo korištenje napona od 12 V, jer velik dio mrežne opreme, pogotovo one koje se ne napaja preko PoE-a, radi upravo na 12 V, a i strujni adapteri od 12 V lako su nabavljivi, u slučaju da se ovome nešto dogodi ili da napajanje routera želite izvesti na neki drugi način. S ovim routerom se inače može koristiti i adapter od prošlogodišnjeg modela, što znači da se osim s 12 V, može napajati i iz izvora od 19,5 V, jakosti 3,33 A. U radu inače tipično troši manje od 20 W.
zlazni konektor na strujnom adapteru je cilindrični DC konektor. Ipak, moramo napomenuti da kod primjerka na našem testu u nekoliko navrata adapter nismo do kraja uštekali u router i onda se router isključio prilikom pomicanja, jer je konektor izgubio kontakt. Izgleda da si DC utikač od punjača i utičnica u routeru baš i ne pašu točno onako kako bi trebali – prilikom uštekavanja korisnik bi trebao imati bolji taktilni feedback da je utikač uštekan do kraja.
Opis
Router smo skvrčenog izvadili iz kutije, a kad mu se antene zarotiraju u “radni položaj”, doista podsjeća na robotskog pauka okrenutog naglavačke. Uz samu rotaciju antena, kojih je ukupno osam, one se mogu i nagnuti u tri stupnja, ako se želite “igrati” s tim, pokušavajući ostvariti najbolju moguću kvalitetu signala.
Antene i pojačala pokrivaju tri pojasa – 2,4, 5 i 6 gigaherca, pri kojima su sposobni ostvariti propusnost redom od 1.376, 5.764 i 11.529 Mbit/s (prošlogodišnji model imao je dva sklopa za 5-gigahercni pojas pa je tako na 5 gigaherca mogao ostvariti ukupnu propusnost od 11.529 Mbit/s). To se prevodi u ukupnu propusnost od oko 19.000 Mbit/s pa je stoga i jasno zašto ovaj router nosi oznaku modela GT-BE19000. Da su se vodili istom logikom u imenovanju, prošlogodišnji model GT-BE98 mogli su nazvati GT-BE25000 (ako se brojka zaokruži na gore).
Sve antene su 4×4, a router ujedno podržava 4096 QAM na svim frekvencijskim pojasevima. Širina kanala 2,4-gigahercnog pojasa je 20/40 MHz, 5-gigahercnog od 20 do 160 MHz, a 6-gigahercnog 320 MHz. Podržana je i tehnologija MLO (Multi-Link Operation), koja omogućuje spajanje uređaja preko sva tri frekvencijska pojasa istodobno, odnosno transparentno prebacivanje između njih.
S donje strane nalazi se naljepnica s informacijama o routeru. Donja ploha prošarana je prorezima koji pomažu kod hlađenja. Tu je i nekoliko gumenih trakica koje služe da se router bolje drži za podlogu na koju se stavi, da se ne skliže po njoj, a i da je ne ogrebe.
Konektori
Konektori su smješteni na dvije bočne stranice – na jednoj dugačkoj, te jednoj kratkoj, pod kutem. Na kratkoj bočnoj stranici svoje mjesto pronašla su dva USB Type-A porta – jedan 3.0 i jedan 2.0. Brži port vjerojatno bi najbolje bilo iskoristiti za spajanje memorijskog sticka, a on tu može poslužiti za dijeljenje datoteka u lokalnoj mreži, za skidanje torenta (u router može se doinstalirati aplikacija za skidanje torenta) i/ili za skladišni prostor za FTP poslužitelj, koji se može iskoristiti primjerice za spremanje snimki s nadzornih kamera.
USB 2.0 port mogao bi se iskoristiti recimo za mrežni pisač ili 5G modem, ili za spajanje mobitela koji će poslužiti za spajanje na mobilni Internet u slučaju da se prekine žična veza na Internet. Pored USB portova smješteni su još prekidač za uključenje i isključenje (kojeg nije teško nehotično pritisnuti) te utičnica za napajanje, odnosno za utikač strujnog adaptera.
Na duljoj bočnoj stranici nalazi se rupica u upuštenim gumbićem za resetiranje postavki routera te sedam Ethernet portova, raspoređenih u dvije fizičke skupine odvojene jednom od antena. Plavom bojom uokvireni su 2,5-gigabitni Ethernet portovi (tri su LAN, jedan može funkcionirati kao LAN i WAN), a do njih smješten je 10-gigabitni WAN/LAN port.
S druge strane antene smjestio se jedini gigabitni port (potencijalno može dobro doći ako bi neki uređaj imao problema s kompatibilnosti s 2,5 ili 10-gigabitnim portovima), a posljednji port je još jedan 10-gigabitni port, ovaj put rezerviran samo za LAN. Taj posljednji port ujedno je označen crvenom bojom kao gaming port, odnosno uređaj spojen na taj port može imati prioritet u odnosu na sve druge uređaje spojene na router, što bi moglo biti posebno korisno igračima kojima treba najstabilnija, najbrža veza s najnižim pingom.
Osvjetljenje
S prednje gornje strane, na drugom kratkom (krnjem) boku uređaja, smješten je niz od osam statusnih LED-ica, koje pokazuju je li router uključen, koji frekvencijski pojasevi za bežičnu mrežu su trenutno aktivni, koristi li se LAN, ima li router pristup Internetu. Ispod toga smještena su dva gumba – jedan za WPS, drugi za LED osvjetljenje.
LED osvjetljenje izvedeno je na isti način kao i kod modela GT-BE98, što znači da se na matičnoj ploči routera nalazi manji broj adresabilnih RGB LED-ica (zbog toga što se koriste adresabilne LED-ice ASUS to naziva Aura osvjetljenje, kao i kod svojih matičnih ploča i drugih proizvoda). No, s gornje strane ne vidite same LED-ice, nego je ROG-ov logo “iscrtan” putem valjda stotinjak ili više sitnih poluprozirnih kockica kroz koje prosijava LED osvjetljenje s routerove matične ploče.
Korisnik putem mobilne aplikacije ili web-sučelja može odabrati koju boju želi, a može odabrati i neki dinamički efekt – promjene boje, “prelijevanja”. S obzirom na relativno mali stvarni broj LED-ica i miješanje svjetlosti kad s matične ploče ide prema kockicama, ti efekti će biti daleko manje impresivni nego što bi se moglo pretpostaviti iz broja kockica, ali svejedno ne izgledaju loše. Mogu biti korisni i u noćnim satima za blago osvjetljavanje hodnika ili gdje vam se već router nalazi. Ako vam to osvjetljenje smeta, možete ga i isključiti.
Pored ili iznad kockica, ovisi kako gledate, nalaze se prorezi za hlađenje, kroz koje vire rebra metalne ploče koja služi za odvođenje topline iz unutrašnjosti.
Dakle u osnovi radi se o pasivnom hladnjaku. Iznad toga nalazi se prozorčić kroz koji se vidi još veći dio pasivnog hladnjaka, samo što je tu ukrašen raznim dizajnerskim elementima. Kod ovog modela je obojan u crveno, a kod prethodnika bio je crni.
OS i sučelje
Operacijski sustav i dalje je ASUS-ova prilagođena distribucija Linuxa namijenjenog routerima, sa sučeljem ASUSWRT, koju ASUS koristi kod više serija svojih mrežnih uređaja, a kod ROG Rapture serije ima specifičnu crvenu shemu boja i neke druge detalje, tako da vizualno izgleda nešto drugačije od Asusovih mesheva, ali opet slično.
Najprepoznatljivija karakteristika ASUSWRT-a je bogatstvo funkcionalnosti i mogućnosti podešavanja, tako da je ovaj router sposoban za svašta, a hrpu toga moguće je podesiti do u najsitnije detalje, a tu ima toliko toga, da će čak i napredniji korisnici ponekad morati guglati što znači koja opcija.
Web-sučelje otvara se s dashboardom, preko kojeg imate opći pregled na stanje mreže, spojenih uređaja, prometa. Zatim je tu AiMesh, kod kojeg vidite kako izgleda mesh mreža, ako ju koristite, pa je tu AiProtection za zaštitu mreže, u suradnji s Trend Microm, roditeljske kontrole. Game acceleration odnosi se na prioretiziranje uređaja za igranje i prometa koji se odnosi na igre – radi toga router ima dedicirani gaming Ethernet port, tu je davanje prioriteta mrežnim paketima od igara, odabir bližih servera. Tu je i Open NAT za forwardanje portova, Game Radar, VPN server i klijent, analiza mrežnog prometa, te bezbrojne postavke, od postavki za USB, bežične mreže, WAN…
Naravno, ASUS ima i mobilnu aplikaciju Asus Router, koja se može koristiti s ovim routerom. Ona ima manju funkcionalnost i manje opcija za podešavanje od web-sučelja, ali manje upućenima će to možda biti i prednost. Njeno sučelje, kad se koristi s ovim routerom, također ima crveno-crnu gamersku temu.
Performanse
Performanse smo mjerili na isti način kao što smo mjerili performanse drugog Asusovog nedavno recenziranog Wi-Fi 7 mrežnog uređaja, odnosno sustava – mesh sustava ZenWiFi BT8. To znači da smo mjerili sirovu stvarnu propusnost te da smo mjerili količinu prenesenih podataka na sedam točaka u prostoru.
Što se propusnosti tiče, računalo s Wi-Fi 7 bežičnom mrežnom karticom spajalo se na router brzinom od 5.764 Mbit/s, u 6-gigahercnom pojasu. Router je bio smješten u prizemlju obiteljske kuće, u hodniku, od računala udaljen otprilike 4,5 metara. Pritom je računalo u drugoj prostoriji te su se između routera i računala ispriječila vrata i nešto namještaja. Računalo smo iskoristili i kao iperf2 server, pa je preko 2,5-gigabitne Ethernet veze slalo podatke preko routera, a preko Wi-Fi 7 mrežne kartice primalo. U takvim uvjetima ostvarena je stabilna veza stvarne propusnosti od 1,73 Gbit/s, dakle u takvim je uvjetima ostvaren konstantni bežični prijenos podataka od preko 200 MB/s. To je brže od spomenutog drugog ASUS-ovog sustava ZenWiFi BT8, koji je u istim uvjetima ostvarivao oko 1,5 Mbit/s.
U drugom testu, na svakoj od sedam točaka (tri u prizemlju, dvije iza kuće, dvije na katu) zadržali smo se 20 sekundi, odnosno mjerili smo koliko podataka na mobitel mreža može prenijeti s iperf2 servera spojenog 6-gigahercnom Wi-Fi 7 vezom na router, tijekom 20 sekundi. Testirali smo s dva mobitela – Redmi Note 9 Pro, koji podržava Wi-Fi 5 mrežu, te Poco X6 Pro, koji podržava Wi-Fi 6 mrežu.
Na tih sedam točaka, Wi-Fi mreža između mobitela i stolnog računala uspjela je prenijeti redom 1.100, 1.710, 1.001, 766, 113, 848 i 751 megabajta u vremenskim odsječcima od 20 sekundi, što se prevodi u propusnost od 440, 684, 400,4, 306,4, 45,2, 339,2 i 300,4 Mbit/s. Ukupno je preneseno 6.289 megabajta, što u ovim uvjetima predstavlja odlični rezultat, čime je premašeno 5.165 megabajta kod ZenWiFi-a BT8. To je bio slučaj s mobitelom Poco X6 Pro. Prilikom korištenja mobitela Redmi Note 9 Pro, koji podržava samo Wi-Fi 5 normu, ukupno je bilo preneseno 4.128 megabajta (ZenWiFi-a BT8 je s tim mobitelom uspije prenijeti 3.029 megabajta).
Jedina stvar u kojoj je ZenWiFi BT8 bio bolji je u pogledu televizora na katu, koji se spaja samo na 2,4-gigahercni Wi-Fi. Na tom televizoru sa ZenWiFi BT8 meshom (drugi router, koji je tada funkcionirao kao mesh čvor, bio je na katu) mogao se gledati 4K@60 video na YouTubeu, dok smo s GT-BE19000 razlučivost morali spustiti na 1440p@60 da bi reprodukcija videa s YouTubea išla glatko. To je primjer situacije kad su dva routera, odnosno mesh mreža, bolji od jednog, jer jednostavno omogućavaju veću pokrivenost signalom.
U našem slučaju to ne bi zapravo nužno značilo da je ZenWiFi BT8 bolji, jer i GT-BE19000 podržava ASUS-ov AiMesh, što znači da se može dokupiti neki ASUS-ov router ili access point koji podržava AiMesh i onda ga se može dodati u Wi-Fi mesh mrežu s GT-BE19000, u kojoj će GT-BE19000 biti glavni router.
Zaključak
Konačni dojam o ovom routeru gotovo je jednak dojmu koji je ostavio GT-BE98. Riječ je gotovo identičnim proizvodima, samo što ovaj ima nižu ukupnu propusnost na 5 gigaherca, ali je ujedno cjenovno povoljniji, te će mnogima zapravo biti isplativije rješenje, barem ako redovito ne opterećuju 5-gigahercni pojas do krajnjih granica. U domaćim trgovinama cijena mu se kreće od oko 550 do preko 650 eura, što ni dalje nije malo, no ako ste strastveni igrač, a pogotovo ako vam je bitno i kako router izgleda, možda ćete si moći opravdati ovu investiciju.
