AI rat više nije bitka za cijenu tokena, već za pravo na pristup

Dugo se vremena svaka rasprava o umjetnoj inteligenciji vrtjela oko jedne stvari: cijene tokena. Analiziralo se koliko košta milijun tokena, koji su modeli isplativiji i koje tvrtke najbrže troše kapital. No, u 2026. godini cijena više nije presudan faktor. Ključno pitanje postalo je: tko uopće smije prvi koristiti najmoćnije modele? Anthropic je to zorno demonstrirao početkom travnja lansiranjem modela Mythos. Dok tehnološka industrija bruji o njegovoj nevjerojatnoj snazi, daleko je značajniji način na koji je taj model postao dostupan.

Proizvod koji ima cijenu, ali ne i otvoreno tržište

Mythos nije široko dostupan kao konvencionalni AI modeli. Anthropic ga je integrirao u ekskluzivni program Glasswing, kojem pristup imaju samo odabrane organizacije. Iako se teoretski Mythos može koristiti putem Claude API-ja, Amazon Bedrocka ili Google Clouda, vrata su otvorena samo za rijetke. U početnoj fazi, Glasswing je obuhvaćao samo 12 sudionika, dok je pravo na testiranje dobilo svega 40-ak organizacija, uglavnom onih koje upravljaju kritičnom softverskom infrastrukturom. To predstavlja tektonsku promjenu u AI ekonomiji. U prošlosti je novac bio jamstvo pristupa tehnologiji; danas najnapredniji modeli zahtijevaju i poseban „blagoslov” razvojnih tvrtki. Zanimljivo je da je Anthropic objavio cijenu: 25 dolara za ulazni i 125 dolara za izlazni promet po milijunu tokena (što u lokalnim valutama dostiže astronomske iznose u usporedbi s prethodnim modelima). No, čak i ako imate taj novac, to ne jamči da ćete moći kupiti uslugu. Ovo je proizvod koji se ne nudi na otvorenom tržištu, što bi mogao biti novi smjer cijele industrije.

Umjetna inteligencija kao strateška imovina

Kako modeli postaju moćniji, AI tvrtke više ne prodaju samo računalne resurse, već „pristup kapacitetu”. To neodoljivo podsjeća na industriju vrhunskih poluvodiča ili obrambeni sektor: potražnja je golema, proizvod postoji, ali prodaja je strogo cenzurirana i kontrolirana. Razlog leži u stvarnoj oskudici. OpenAI je jasno dao do znanja da najrjeđi resurs danas nisu podaci ni ideje, već računalna snaga. Od 2023. do 2025. godine njihova se infrastruktura povećala s 0,2 GW na gotovo 1,9 GW, ali potražnja raste još bržim tempom. Ograničenja u opskrbi čipovima, energiji i operativnim troškovima znače da se najmoćniji modeli ne mogu istovremeno distribuirati svima.

Stvaranje dvoslojne AI ekonomije

Industrija se stoga dijeli na dva vrlo jasna sloja:

• Frontier sloj: Tu su koncentrirani elitni modeli poput Mythosa. Ovdje se ne prodaje samo AI, već pravo na njezino korištenje pod strogim nadzorom.
• Sloj  masovne radne snage : Ovdje AI postaje jeftina, široko dostupna usluga (poput modela Gemini Flash-Lite ili pristupačnijih verzija GPT-a).

Ova podjela sugerira zanimljivu budućnost: najmoćnija umjetna inteligencija bit će sve rjeđa i ekskluzivnija, dok će „upotrebljiva” AI postati jeftina i sveprisutna, baš poput električne energije ili interneta.

Borba za kontrolu ulaza

Stvarni trošak koji tvrtke plaćaju danas rijetko odgovara cjenicima na web stranicama. Javni cjenik postao je ekvivalent „tvorničke cijene”, dok stvarni trošak obuhvaća cijeli ekosustav: cloud infrastrukturu, tehničku podršku, sigurnosne protokole i integracijske usluge. Trenutni AI rat ne vodi se oko toga čiji je model jači na benchmark testovima, već tko kontrolira pristup vratima. Lista za rani pristup (Early Access) danas je važnija od bilo kakvog rangiranja. Jaz između „AI za sve” i „AI za nekolicinu” vjerojatno će uvijek postojati – samo će se granica moći neprestano pomicati naprijed, ostavljajući većinu korisnika jedan korak iza tehnološke elite.