Dok svijet gleda čipove, Kina pobjeđuje u energetskoj utrci AI-ja
Sjedinjene Američke Države možda imaju najnaprednije AI čipove na svijetu, ali ključno pitanje glasi: što vrijede ti čipovi ako nema dovoljno električne energije da ih se pokrene? Dok je globalna pozornost usmjerena na rat poluvodiča između tehnoloških divova, daleko važnija utrka odvija se gotovo neprimjetno. To nije rat algoritama niti proizvodnih procesa, već utrka za električnu energiju. U toj utrci Kina trenutno ima uvjerljivu prednost, a razliku koju je stvorila SAD teško može brzo nadoknaditi.
Postoji jedna neugodna istina o kojoj se rijetko govori javno: umjetna inteligencija ne funkcionira na čipovima, već na električnoj energiji. Čipovi su mozak sustava, ali elektroenergetska mreža je njegov krvotok. Možete razviti najmoćniji GPU na svijetu, no bez stabilnog i jeftinog izvora energije za milijune takvih čipova, cijeli sustav postaje neodrživ. Upravo zato energetski jaz između Kine i Sjedinjenih Država postaje jedno od najvažnijih pitanja budućeg razvoja umjetne inteligencije.
Podaci s kraja 2025. godine jasno ilustriraju razmjere te razlike. Kina trenutačno gradi oko 30 novih nuklearnih reaktora za proizvodnju električne energije. Istodobno, ukupni kapacitet kineske elektroenergetske mreže doseže približno 3,9 teravata, dok američka mreža raspolaže s oko 1,3 teravata. Drugim riječima, Kina ima gotovo tri puta veći kapacitet proizvodnje električne energije od SAD-a. Još je impresivnija brzina kojom Kina dolazi do tih brojki. Između 2010. i 2024. godine Kina je dodala više novih proizvodnih kapaciteta nego ostatak svijeta zajedno. U samo osam godina njezin se energetski kapacitet udvostručio, dok je rast američke mreže u istom razdoblju bio minimalan.
Međutim, prednost Kine ne leži samo u količini energije, već i u njezinoj cijeni. Podatkovni centri u Kini plaćaju oko 3 centa po kilovatsatu, dok u saveznoj državi Virginiji, koja se smatra središtem američke AI industrije, cijena iznosi oko 9 centi. To nije tek manja razlika u troškovima, već strukturna prednost. Uz tri puta nižu cijenu električne energije, Kina može trenirati i pokretati AI modele u razmjerima koji su za američke tvrtke znatno skuplji i teže održivi. Posebno važnu ulogu u toj strategiji ima nuklearna energija. Riječ je o stabilnom i pouzdanom izvoru električne energije koji ne ovisi o vremenskim prilikama. Kina trenutačno ima više nuklearnih reaktora u izgradnji nego sljedećih devet zemalja zajedno. Sjedinjene Države, s druge strane, trenutačno nemaju nijedan veliki komercijalni nuklearni reaktor u izgradnji. Ta činjenica jasno pokazuje razliku u dugoročnoj energetskoj viziji dviju zemalja.
Kina pritom ne gradi infrastrukturu samo za današnje potrebe, već za desetljeća koja dolaze. Prema procjenama Goldman Sachsa, Kina bi do 2030. godine mogla raspolagati kapacitetima za pohranu energije od oko 400 gigavata. To je otprilike tri puta više od ukupne globalne potražnje za električnom energijom koju se trenutačno predviđa za umjetnu inteligenciju. Drugim riječima, Kina se priprema za svijet u kojem će se AI razvijati eksponencijalno, dok se američka mreža već sada bori s postojećom potražnjom.
Treniranje velikih AI modela i upravljanje podatkovnim centrima zahtijeva stalnu, golemu količinu energije. To je proces koji nikada ne prestaje i koji podsjeća na hranjenje sustava koji ne spava. Izgradnjom velikih energetskih rezervi unaprijed, Kina smanjuje rizik budućih ograničenja i osigurava da njezin tehnološki razvoj neće biti zakočen nedostatkom električne energije. Za Sjedinjene Države to predstavlja ozbiljan izazov. Iako posjeduju vrhunski softver i najnaprednije čipove, nedostatak energetskih kapaciteta mogao bi usporiti daljnji rast i povećati troškove svega, od računarstva do industrijske proizvodnje. Na taj problem nedavno je upozorio i Elon Musk. U podcastu izjavio je da će sposobnost proizvodnje obilne i jeftine električne energije biti ključna prednost Kine u globalnoj utrci za umjetnu inteligenciju. Musk je naglasio da najveće usko grlo u širenju AI sustava više nisu čipovi, već upravo energetski kapaciteti.
Pojavljuju se i smjele prognoze da bi do sredine 2026. godine neka velika američka tehnološka kompanija mogla najaviti izgradnju AI postrojenja izvan teritorija SAD-a, uz obrazloženje da u zemlji nema dovoljno dostupne energije. Bio bi to trenutak suočavanja s realnošću: Sjedinjene Države ne bi gubile utrku u umjetnoj inteligenciji zbog nedostatka silicija, već zbog nedostatka kilovata. U konačnici, ovo stoljeće pripast će onima koji uspiju osigurati stabilnu i pristupačnu energiju. Za sada Kina vodi u toj tihoj, ali presudnoj utrci, dok ostatak svijeta tek počinje shvaćati koliko je ona zapravo važna.
