EU i planovi za dodavanje stražnjih vrata aplikacijama za chat
Totalitarni smjer Europske unije postaje prilično očit u posljednjim godinama, a to potvrđuje činjenica da ako ne mislite isto kao eurokrati, smatrat će vas protivnikom. To predstavlja potpuno kršenje slobode izražavanja. Osim što poljoprivreda i stočarstvo unutar EU-a doživljavaju ozbiljne probleme, postoji i nastojanje da se građani drže pod kontrolom kako bi svi ostali unutar tih “okvira”. Plan ProtectEU protiv vanjskih prijetnji sadrži klauzule poput one koja omogućuje Europolu pristup tajnim razgovorima bilo kojeg građanina. Što bi moglo poći po zlu?
Prethodnik ovoga je PRISM u SAD-u, u kojem su velike tehnološke tvrtke surađivale s američkom vladom kako bi ona učinkovitije špijunirala svoje građane. U slučaju EU-a, oni žele to učiniti legalno, pod uobičajenim izgovorom: vanjskom prijetnjom koja bi mogla ugroziti našu civilizaciju. Međutim, prijetnja je zapravo unutarnja. Ne tvrdimo da sigurnosnu politiku unutar Europske unije ne treba revidirati jer je zastarjela, spora i potpuno neadekvatna za 2025. godinu, ali drugo je pitanje ako žele stvoriti policijsku državu.
Europol je važan jer ga žele pretvoriti u “saveznu” vladinu istražnu agenciju, s opsežnim mogućnostima praćenja i nadzora. Zbog toga plan ProtectEU naglašava da Europol može zakonito pristupiti svim komunikacijama građana, što bi bilo moguće samo dodavanjem stražnjih vrata u aplikacije za chat. Povijest nam pokazuje da ove vrste stražnjih vrata na kraju budu iskorištene od strane trećih strana, pa bi na kraju svaka vlada mogla špijunirati bilo kojeg građanina Europske unije. To bi bio san Rusije i Kine, koje bi bile korisnice tih informacija. Samo oni koje Europska komisija označi kao “naše neprijatelje”.
Plan praćenja komunikacija u EU-u nije ništa novo. Pokušali su ga uvesti nekoliko puta, posljednji put prije tri godine, a javni cilj je hvalevrijedan: borba protiv distribucije ilegalnog seksualnog sadržaja. No, s obzirom na to da aplikacije poput Telegrama ili Signala koriste end-to-end enkripciju i pregovaranje o ključu za šifriranje između krajnjih korisnika, nadzor komunikacija mogao bi se provesti samo postavljanjem posrednika – što bi otvorilo mogućnost nadzora od strane mnogih agenata, čineći komunikacije nesigurnima. Također, stražnja vrata koja bi omogućila takav nadzor također bi ugrozila sigurnost tih komunikacija
