Intel: Od “kralja čipova” do “pacijenta” kojem je trebalo državno spašavanje

Akvizicija 10% udjela u Intelu od strane američke vlade prošlog mjeseca nije bila tek financijski potez, već povijesna prekretnica – tužan simbol pada tehnološke ikone. Tvrtka koja je nekad vladala erom osobnih računala sada se suočava s dugogodišnjom recesijom, proizašlom iz strateških promašaja i propuštenih tehnoloških prilika, posebno u mobilnom segmentu i umjetnoj inteligenciji.

Zlatno doba “Intel Inside”

Osnovan 1968., Intel je desetljećima bio neprikosnovena sila poluvodiča. Pod vodstvom legendarnog Andyja Grovea (1987.–1998.) i filozofijom “samo su paranoični sigurni”, Intel je u partnerstvu s Microsoftom stvorio tzv. Wintel eru, dominirajući globalnim tržištem PC-a. Slogan “Intel Inside” bio je prisutan u gotovo svakom domu. No, kako ističe profesor David Yoffie, dugogodišnji član uprave Intela: “Intelova trenutna pozicija upravo je ono čega se Grove najviše bojao – i njegovi najgori strahovi sada su se obistinili.”

Od pogreške do pogreške

Pad je krenuo gubitkom onog “paranoičnog” duha. Prvi veliki promašaj dogodio se kada je tadašnji izvršni direktor Paul Otellini odbio Appleovu ponudu za proizvodnju čipova za prvi iPhone, smatrajući ugovor premalo vrijednim. Kasnije je i sam priznao da bi “svijet bio potpuno drugačiji da smo rekli da”. Drugi udarac bio je gubitak liderske pozicije u proizvodnim kapacitetima, dok su TSMC i Samsung preuzeli primat između 2015. i 2019. Treća velika prilika – revolucija umjetne inteligencije – ponovno je promašena. Dok je Nvidia eksplodirala zahvaljujući svojim GPU čipovima, Intel je ostao po strani. Danas Nvidia vrijedi više od 4.300 milijardi dolara, dok Intelova tržišna kapitalizacija iznosi tek 108 milijardi.

Kriza i “sastanak života i smrti”

Kriza je eskalirala krajem srpnja kada je Cadence Design Systems, gdje je Lip-Bu Tan bio direktor, kažnjena sa 140 milijuna dolara zbog kršenja američkih izvoznih ograničenja u Kinu. Samo pet mjeseci nakon što je preuzeo Intel, Tan se suočio s političkom olujom. Predsjednik Donald Trump javno je zatražio njegovu ostavku, što je izazvalo paniku u Intelu. U Ovalnom uredu Tan je osobno uvjeravao Bijelu kuću u svoju odanost SAD-u i obećao strategiju oporavka Intela. Trump je povukao svoj zahtjev, ali pod uvjetom – vlada će preuzeti udio u kompaniji.

Dogovor s državom

Američka vlada brzo je pretvorila 8,9 milijardi dolara iz Zakona o čipovima u 10% udjela u Intelu, uz manji popust. Dionice nemaju pravo glasa, ali simbolika je jasna: tvrtka koja je nekad bila ponos američke inovacije sada treba državno spašavanje. Istovremeno, Intel se bori s velikim problemima:

• otpušteno je 15% zaposlenih,
• odgođena je gradnja tvornice u Ohiju,
• konkurencija nezaustavljivo raste.

Trump je nakon potpisivanja naglasio da očekuje kako će se Intel “vratiti svojoj staroj veličini”.

Nova era industrijske politike

Mnogi analitičari upozoravaju da Intel može doista profitirati od ovog dogovora samo ako vlada aktivno pomogne u pronalasku kupaca i tržišta. Udio države u Intelu nije izoliran slučaj – dio je šireg pomaka u američkoj industrijskoj politici. Washington je već ranije: posjedovao “zlatni udio” u akviziciji U.S. Steela, potpisao ugovore o podjeli prihoda s Nvidijom i AMD-om. Ovaj trend sve više briše granicu između privatnog poduzetništva i nacionalne strategije.

Lekcija iz povijesti

Intelova priča klasičan je podsjetnik: čak i najveći tehnološki divovi mogu pasti ako propuste inovacijske valove. Od kralja čipova i simbola američke moći, do tvrtke kojoj treba politička i financijska pomoć za opstanak – sudbina Intela pokazuje koliko je opasno samozadovoljstvo u industriji koja se mijenja brže nego ikad.