Zašto se Nvidia i dio Silicijske doline protive zabrani kineskih AI modela u SAD-u?

Kineski modeli umjetne inteligencije otvorenih težina sve su konkurentniji američkima, a upravo je to otvorilo novo pitanje u Washingtonu: treba li ih zabraniti ili iskoristiti njihovu dostupnost za ubrzavanje razvoja AI industrije?

Rasprava o kineskoj umjetnoj inteligenciji posljednjih je tjedana podijelila američku tehnološku industriju. Dok dio kompanija upozorava na sigurnosne i geopolitičke rizike, druge smatraju da bi zabrana kineskih AI modela više štetila američkim tvrtkama nego Kini.

Među najglasnijim protivnicima zabrane nalazi se Nvidia. Izvršni direktor Jensen Huang javno je podržao razvoj modela otvorenih težina, a njegovu su inicijativu podržale brojne velike tehnološke kompanije.

Zašto bi se američke kompanije protivile ograničavanju kineske tehnologije?

Odgovor se, kao i obično u tehnološkoj industriji, krije u novcu, konkurenciji i kontroli nad budućnošću tržišta, jer kineski modeli sve su bliži američkoj konkurenciji.

Nakon pojave DeepSeeka, kineski AI modeli počeli su privlačiti znatno više pozornosti izvan Kine. Novi modeli dodatno su smanjili tehnološki jaz prema američkim konkurentima, a njihov najveći adut nije samo kvaliteta nego i cijena. Posebnu pozornost privukao je Kimi K3 kineskog startupa Moonshot AI. Model je u pojedinim testovima ostvario rezultate usporedive s vodećim američkim sustavima, dok su njegove težine dostupne korisnicima za preuzimanje, prilagodbu i implementaciju.

Upravo je kombinacija dobrih rezultata, niske cijene i otvorenog pristupa ono što stvara pritisak na američku AI industriju

Za razliku od potpuno zatvorenih komercijalnih modela, modeli otvorenih težina omogućuju tvrtkama i programerima da ih pokreću na vlastitoj infrastrukturi, prilagođavaju vlastitim potrebama i ugrađuju u nove proizvode bez potpunog oslanjanja na jednog pružatelja usluga. To je posebno važno za startupe koji nemaju milijarde dolara za razvoj vlastitih velikih jezičnih modela.

Zašto Nvidia želi što više otvorenih modela?

Nvidijin interes prilično je jednostavan. Što je više AI modela koji se razvijaju, prilagođavaju i koriste, to je veća potreba za računalnom snagom. A upravo je Nvidia jedan od najvećih proizvođača čipova koji tu infrastrukturu pokreće.

Jensen Huang otvoreno je poručio da bi SAD trebao iskoristiti kvalitetne kineske modele otvorenih težina umjesto da ih jednostavno zabrani. Logika je jasna: ako se AI razvija brže i jeftinije, povećava se i potražnja za podatkovnim centrima, grafičkim procesorima i drugom infrastrukturom.

Kineski modeli pritom mogu imati još jednu važnu ulogu. Ako omogućuju jeftinije izvođenje AI aplikacija, više startupa i kompanija može ih uključiti u svoje proizvode. Time se povećava ukupno tržište umjetne inteligencije, a posredno i potražnja za hardverom.

Nvidia je otišla i korak dalje. Tvrtka je sudjelovala u osnivanju Open Secure AI Alliancea, inicijative koja okuplja niz tehnoloških kompanija i organizacija s ciljem razvoja sigurnijih AI alata otvorenog koda.

Google, Microsoft i Amazon imaju dodatni razlog

Za velike pružatelje računalstva u oblaku situacija je još složenija. Google, Microsoft i Amazon istodobno razvijaju vlastite AI modele, natječu se s kineskim kompanijama, ali i zarađuju na infrastrukturi na kojoj se različiti AI modeli pokreću. Drugim riječima, nije nužno presudno koji je model najbolji. Ako se neki otvoreni model masovno koristi, netko mora osigurati računalnu infrastrukturu za njegovo pokretanje. U tome se krije jedan od glavnih razloga zbog kojih dio američke tehnološke industrije ne želi zatvoriti vrata kineskim modelima.

Nisu svi u Silicijskoj dolini za otvoreni pristup

Ipak, američka tehnološka industrija nije jednoglasna. Anthropic, primjerice, upozorava da otvoreni modeli kineskih kompanija predstavljaju potencijalni sigurnosni i geopolitički rizik. Problem nije samo u tome kako se modeli koriste danas, već u tome što bi Kina u budućnosti mogla razviti AI sustave sposobne za vojnu primjenu ili širu društvenu kontrolu.

Iz te perspektive, zabrana svih kineskih modela možda nije jedino rješenje, ali Washington bi trebao ograničiti pristup Kini najnaprednijim AI čipovima i strože kontrolirati prijenos tehnologije. Tu se zapravo nalazi ključni prijepor.

Jedna strana smatra da treba kontrolirati hardver i osjetljivu tehnologiju, ali ostaviti prostor za otvorene modele. Druga strana strahuje da bi upravo otvoreni modeli mogli omogućiti Kini da brže sustigne SAD.

Problem je i cijena

Još jedan razlog zbog kojeg kineski modeli privlače američke startupe jest cijena. Ako se slična razina performansi može dobiti uz višestruko niži trošak, kompanije će prirodno tražiti jeftiniju opciju. Za mlade tehnološke tvrtke to može biti presudno. Trošak AI modela izravno utječe na cijenu njihovih proizvoda, profitne marže i mogućnost privlačenja investitora. Zbog toga dio američkih startupa upozorava da bi zabrana kineskih modela mogla povećati njihove troškove i dodatno ojačati položaj najvećih američkih AI kompanija. To je pomalo paradoksalna situacija: Washington želi zaštititi američku tehnološku prednost, dok dio američke industrije tvrdi da bi upravo zabrana mogla oslabiti konkurenciju unutar SAD-a.

Otvoreni modeli postaju i geopolitičko pitanje

Rasprava se zato više ne vodi samo oko tehnologije. Kineski modeli otvorenih težina postali su dio šireg natjecanja između SAD-a i Kine za prevlast u umjetnoj inteligenciji. Ako su napredni modeli dostupni svima, njihova se uporaba može brzo širiti izvan granica zemlje u kojoj su razvijeni. To Kini omogućuje da njezina tehnologija postane dio globalnog AI ekosustava, čak i ako američke kompanije ostanu vodeće u razvoju najnaprednijih zatvorenih modela. Za Washington je to ozbiljan strateški izazov. Za kompanije poput Nvidije, s druge strane, širenje AI-ja znači širenje tržišta.

Je li zabrana uopće učinkovita?

Tu se vraćamo na temeljno pitanje: može li se kineska umjetna inteligencija uopće učinkovito zabraniti?

Kod klasičnog proizvoda to je relativno jednostavno. Kod modela otvorenih težina situacija je potpuno drugačija. Jednom kada su težine modela javno dostupne, moguće ih je preuzeti, kopirati, prilagoditi i pokretati na različitim sustavima. Zabrana pristupa jednoj platformi ili kompaniji stoga ne znači nužno da tehnologija nestaje.

Upravo zato dio Silicijske doline smatra da bi SAD trebao biti oprezniji s potpunim zabranama i radije se usredotočiti na kontrolu najosjetljivijih dijelova AI lanca – prije svega naprednih čipova, računalne infrastrukture i tehnologija koje imaju izravnu vojnu ili stratešku primjenu.

Velika tehnološka bitka tek počinje

Sukob oko kineskih AI modela zapravo otkriva mnogo veći problem. SAD pokušava zadržati vodeću poziciju u umjetnoj inteligenciji, ali istodobno mora odlučiti želi li taj cilj ostvariti kroz strožu kontrolu ili kroz otvoreniji i konkurentniji ekosustav. Nvidia i dio Silicijske doline vjeruju u ovo drugo. Njihov je argument jednostavan: što se više AI koristi, to će tržište brže rasti.

Protivnici takvog pristupa upozoravaju da cijena otvorenosti može biti previsoka ako kineske kompanije kroz otvorene modele dobiju priliku ubrzati vlastiti tehnološki i strateški razvoj.

U konačnici, rasprava se više ne svodi na pitanje koji je AI model najbolji. Pravo pitanje postaje tko će kontrolirati infrastrukturu, standarde i poslovni model nove generacije umjetne inteligencije. A upravo bi odgovor na to pitanje mogao odrediti odnos snaga između SAD-a i Kine u tehnološkom sektoru tijekom idućeg desetljeća.