AMD je na ovogodišnjoj HotChips konferenciji u Cupertinu detaljnije predstavio svoju novu ZEN x86 arhitekturu koja će zaživjeti početkom 2017. godine najprije u Summit Ridge desktop procesorima, a nakon toga i u ostatku ponude. ZEN je potpuno nova arhitektura na kojoj je AMD radio posljednje četiri godine. Puno je toga novoga, pa je AMD-ov Senior Fellow Mike Clark održao trideset minutno predstavljanje i uvod u ZEN x86 arhitekturu.
AMD ZEN x86 arhitektura
AMD je na ovogodišnjoj HotChips konferenciji u Cupertinu detaljnije predstavio svoju novu ZEN x86 arhitekturu koja će zaživjeti početkom 2017. godine najprije u Summit Ridge desktop procesorima, a nakon toga i u ostatku ponude. ZEN je potpuno nova arhitektura na kojoj je AMD radio posljednje četiri godine. Puno je toga novoga, pa je AMD-ov Senior Fellow Mike Clark održao trideset minutno predstavljanje i uvod u ZEN x86 arhitekturu.
Kao što dobro znamo, AMD je sa x86 arhitekturom i performansama dosta zaostao iza glavnog konkurenta Intela i Bulldozer arhitektura te njene novije varijacije nikako nisu uspijevale uloviti korak u zadnjih šest godina. Shvativši kako ih ta arhitektura neče daleko odvesti, AMD je prije četiri godine započeo s radom na potpuno novoj arhitekturi koju su nazvali Zen. Shvatili su kako moraju podići IPC performanse za kako bi ulovili korak s konkurencijom, ali i uvesti simultani višenitni rad. Nakon godina razvoja nova je arhitektura spremna za tržište, a po njihovim je riječima Zen nizom poboljšanja uspio podići IPC za 40% u odnosu na prethodnu generaciju, te ostati u istom TDP-u.
Zen je potpuno nova arhitektura napravljena na čistom komadu papira, u kojoj su neki novi arhitekturalni detalji ali je naravno prenesen i dio starijih značajki kao što su Stack engine, Branch funkcija, x86 Decoder i slično. Kako bi postigli 40% povećanja IPC (instructions per clock) performansi donijeli su neke nove značajke poput SMT-a (dva threada po jezgri), poboljšali su predviđanje grananja instrukcija tj. kondicionalne skokove (dva grananja po BTB unosu), dodali su veliku operacijsku priručnu memoriju, proširili otpremanje mikro operacija sa 4 na 6, povećali instrukcijske schedulere (za integer sa 48 na 84, za floating point sa 60 na 96), povećali umirovljenje operacija sa 4 na 8 istovremenih, tu je Quad Issue floating point jedinica, Queue za umirovljenje je povećan sa 128 na 192, Queue za punjenje je povećan sa 44 na 72, a Queue za spremanje sa 32 na 44.
Sistem priručne memorije je poboljšan s uvođenjem Write back L1 keš memorije (naspram write through), ubrzane su L2 i L3 keš memorije, smanjeni je vrijeme punjenja FPU-a sa devet na sedam ciklusa, poboljšan je prefetcher za L1 i L2 memoriju kojima je i gotovo pa poduplana propusnost, a L3 memoriji je propusnost povećana za gotovo pet puta.
40% povećanja performansi je lako dobiti 40 postotnim povećanjem snage i potrošnje, no AMD-ovi su inženjeri htjeli ostati u istom TDP-u pa su uveli agresivniji “clock gating” s višestrukim regijama u logici, smanjenju potrošnje je doprinijelo u i uvođenje write back L1 memorije, zatim velike operacijske priručne memorije (skraćuje pipeline i eliminira potrebu za high-power decode jedinicom), poboljšanjima u stack engine-u, Move elimination funkcije (mijenjanje pointera u registrima umjesto fizičkog seljenja podataka), a koristili su i metodologije naučene kroz razvoj Bulldozer arhitekture za smanjenje potrošnje.
Zen arhitektura funkcionira na način da iz Branch Prediction jedinice postoje dva puta za x86 instrukciju – tradicionalnim putem u instrukcijski keš nakon čega ide u dekoder i micro-op queue, ili novim putem u veliki operacijski keš i micro-op queue, čime se skraćuje put i ubrzava izvršavanje. Iz micro-op queue-a je moguće odaslati šest operacija po ciklusu u izvršnu jedinicu odnosno integer (šest pipelinea) i floating point (četiri pipelinea) koji su u potpunosti u odvojenim pipeline-ima sa svojim jedinicama (scheduleri, registri te ALU (aritmetičko logička jedinica), AGU (generator adresa), MUL (množenje) i ADD (zbrajanje) jedinice). AGU puni 32K 8-way podatkovni keš (dva load i jedan store po ciklusu) nakon čega dolazi 512K L2 8-way keš memorija i velika dijeljena L3 keš memorija. U osnovi to izgleda tako, a malo dubljom analizom se bavimo pregledom naredbi dohvata, dekodiranja, izvršavanja, spremanja i dohvata iz keš memorije itd. na sljedećim slajdovima.
Kod dohvata instrukcija je predviđanje grananja odvojeno od pristupa keš memoriji, a TLB (translation lookaside buffer) je sada smješten u pipeline za predviđanje grananja čime je ubrzan prefetch a podijeljen je i na tri dijela (8 entry, 64 entry i 512 entry), a BTB (branch target buffer) sprema dva grananja po unosu što eliminira potrebu dvostrukog čitanja BTB-a, a pri čemu pomažu i veće L1 i L2 BTB memorije. Dodan je i 32 entry povratni stack (predviđanje povratnih instrukcija), te Indirect Target Array. Kod pristupa keš memoriji su dodani Micro Tagovi koji određuju da li će instrukcija završiti u Operacijskoj keš memoriji za brže izvršenje ili pak u 64KB 4-way instrukcijskoj keš memoriji koja dekoderu može poslati 32 bajta podataka po ciklusu.
Nadalje instrukcije iz Operacijske keš memorije (brži scenarij) ili pak instrukcijske keš memorije (sporiji scenarij) idu u Micro-op queue pa prema dispatchu i izvršnoj jedinici. Ovdje imamo Stack Engine i Branch Fusion funkcije, kao i memorijski fajl za Store to Load Forwarding.
Izvršna jedinica (integer) prima šest micro-operacija u Mapper koje se prate i mogu otići u Retire Queue (in-order umirovljenje), ili u out-of-order izvršnu jedinicu koja se sastoji od četiri ALU jedinice i četiri AGU jedinice (obje 14 entry). Zbog SMT-a se mogu obraditi dvije “grane” po ciklusu, ali naravno i samo jedna.
Load/Store jedinica prima 72 Out of Order unosa, ima Store Queue od 44 entry-a, odvojene TLB/Data cjevovode (omogućen pristup podacima dok su u keš memoriji). L1/L2 keš memorija je optimizirana i ubrzana, a i prefetcher-i su optimizirani.
Na Floating point strani se o obrađuju četiri mikro operacije po ciklusu koje ulaze u scheduling queue koji je podijeljen na dvije razine ili pak odlaze u 192 entry retire queue. Fizički registar je 160 entry, podržane su sve tradicionalne setove instrukcija a tu su i dvije AES jedinice za enkripciju.
Hijerarhija keš memorije je takva da svaka jezgra ime 64KB 4-way instrukcijske Level 1 memorije, zatim 32KB 8-way podatkovne L1 memorije, te 512KB Level 2 instrukcijske i podatkovne 16-way memorije. Po jednom je ciklusu moguće prenijeti 32 bajta podataka iz keša u keš.
Iz CPU perspektive (CCX) to izgleda ovako – četiri su x86 jezgre spojene na 8MB L3 memorije koja je podijeljena na dijelove od po 1MB (slices) i dijele ju međusobno. Svaka jezgra ima pristup svakom dijelu memorije u nekom prosječnom vremenu pristupa (latenciji), s jasno bržim pristupom onom dijelu koji joj je bliži. Za procesore koji će imati 8 jezgri to znači i kako će biti po 16 MB L3 memorije na jednom fizičkom procesoru. Komunikacija između dva CCX-a na osam jezgrenim procesorima će se odvijati putem veze koju AMD još za sada samo naziva “data fabric”, a koja će biti veza i s memorijom (neće biti HyperTransport).
SMT (simultaneous multi threading) je zamišljen tako da kod jednog threada (1T), arhitektura bude maksimalno učinkovita, dok kod 2T moda strukture budu kompetitivno dijeljene, u smislu da program koji zahtjeva veće resurse te resurse i dobije. Neke strukture su uz to što su kompetitivno dijeljenje ujedno i označene za pojedini thread, dok su druge dijeljenje s po algoritamskom prioritetu (prioritiziranje thread-a), a neke su i statički particionirane za jedan thread (zbog smanjenja kompleksnosti izvedbe).
Uz sve standardne instrukcije koje procesor podržava i koje su jednake kao i kod konkurencije (ADX, RDSEED, SMAP, SHA1/SHA256, CLFUSHOPT, XSAVEC/XSAVES/XRSTORS), te ISA instrukcije, tu su i dvije jedinstvene za ZEN – CLZERO (Clear Cache Line) i PTE Coalescing (kombiniranje 4K stranica u 32K stranicu).
Na kraju je svog izlaganja Mike Clark rezimirao kako Zen donosi potpuno novi dizajn high-performance jezgre, novi high-bandwidth – low latency cache sistem, podršku za SMT i energetski efikasan FinFET dizajn (proizvodni proces) koji će omogućiti skaliranje od Enterprise pa do klijentskih rješenja i proizvoda. Uz to, napomenuo je i kako je ovo samo početak i kako se već priprema Zen+ arhitektura, tj. njena poboljšanja i nadogradnje.
Sada kada znamo više o Zen-u, jedva čekamo i nove procesore u 2017. godini za potvrdu tih 40% povećanja IPC-a, a i krajnje je vrijeme da se AMD vrati u koliko toliko kompetitivnu utrku s Intelom.
