Konačno je došlo vrijeme za otkrivanje performansi 16-jezgrene AMD-ove zvijeri za srednji tržišni segment. Ako se prisjetimo, prošlogodišnja se Ryzen serija zaustavila na 8-jezgrenom Ryzenu 7 2700X, a već ove godine za istu platformu imamo procesor koji ima 16 fizičkih jezgri, i u stanju je odraditi 32 paralelna threada. I ne samo to, nego je riječ o procesoru koji boosta sve te jezgre na oko 4.1 – 4.2 GHz u ovisnosti o hladnjaku. To dovoljno pokazuje koliko je AMD napredovao u tri zadnje godine od predstavljanja prve generacije Ryzena i da je trenutno tehnološki lider i po pitanju procesora i po pitanju platforme. Kako radi i što može Ryzen 9 3950X, čitajte u recenziji.
Ryzen 9 3950X
Konačno je došlo vrijeme za otkrivanje performansi 16-jezgrene AMD-ove zvijeri za srednji tržišni segment. Ako se prisjetimo, prošlogodišnja se Ryzen serija zaustavila na 8-jezgrenom Ryzenu 7 2700X, a već ove godine za istu platformu imamo procesor koji ima 16 fizičkih jezgri, i u stanju je odraditi 32 paralelna threada. I ne samo to, nego je riječ o procesoru koji boosta sve te jezgre na oko 4.1 – 4.2 GHz u ovisnosti o hladnjaku. To dovoljno pokazuje koliko je AMD napredovao u tri zadnje godine od predstavljanja prve generacije Ryzena i da je trenutno tehnološki lider i po pitanju procesora i po pitanju platforme.
Ryzen 9 3950X je završni dio slagalice serije Ryzen 3000. Do sada najjači model je bio 12-jezgreni 3900X koji ima 12 fizičkih jezgri i koji je na tržište došao po preporučenoj cijeni od 499 USD, čime je parirao Intelovom i9-9900K procesoru koji ima “samo” osam fizičkih jezgri. Preporučena cijena za 3950X je sada 749 USD, a u tom cjenovnom razredu konkurencija nema pravi odgovor, i AMD ga zapravo pozicionira protiv skupljeg 12-jezgrenog i9-9920X koji je dio high end desktop platforme (LGA2066; X299). Tako AMD ima jedinstvenu poziciju tehnološkog lidera za srednji tržišni segment, jer nudi nešto što Intel u ovom trenutku ne može. S najavom nove Threadripper 3000 serije, ostat će lider i u HEDT segmentu što je do prije par godina bilo nezamislivo.
Ryzen 9 3950X je napravljen u pogonima TSMC-a u 7 nanometarskom procesu za CPU jezgre (CCD) i 12 nanometarskom procesu za SoC (IOD). Na tiskanoj se pločici nalaze dva CCD-a (Core Chiplet Die), od kojih svaki ima po dva CCX-a (Core Complex) u svakom od kojih su po četiri x86 Zen 2 jezgre. CCD-i su međusobno povezani Infinity Fabricom koji u normalnim uvjetima radi brzinom na kojoj radi i sistemska memorija. Drugim riječima ako imamo memoriju brzine 3.600 MHz (1.800 MHz DDR MCLK), tada će IF raditi također na 1.800 MHz (FCLK).
Detaljne specifikacije Ryzena 7 3950X:
2x CCD, 2x CCX-a po CCD-u – 16 jezgri s podrškom za SMT, tj. 32 threadova
3.5 GHz osnovni takt
4,175 GHz all core boost s Noctuom D15
4.7 GHz 2 core boost takt
105 W TDP (Eco Mode cTDP 65 W)
24 PCIe Express 4.0 stazice
64 MB L3 memorije (16-way)
16x 512 KB L2 memorije (8-way)
16x 32 KB L1 instrukcijske memorije (8-way)
16x 32 KB L1 podatkovne memorije (8-way)
SSE4A, x86-64, AMD-V, AES, AVX2, FMA3,SHA
Preporučena cijena: 749 USD
AMD za hlađenje ovog procesora preporučuje integrirano vodeno hlađenje i to minimalne veličine radijatora 280 milimetara, a dobro će poslužiti i neki masivniji zračni hladnjak kao što su Noctuini D15/D15S. Mi smo u testu koristili i Noctuu D15 i novi Gigabyteov AIO – Aorus Liquid Cooler 280, čiju će te recenziju čitati uskoro. Iz tog se razloga procesor neće prodavati s hladnjakom u kutiji jer AMD nema dovoljno moćno in-house rješenje kao za slabije procesore.
Da bi uopće radio na matičnoj ploči, BIOS ploče mora biti nadograđen na AGESA 1.0.0.4 verziju, pa smo upravo to mi i napravili na našoj testnoj ASRock X570 Phantom Gaming X ploči, čiji je BIOS P2.46 još uvijek u BETA fazi. Nikakvih problema sa stabilnošću nije bilo, i platforma je sve zadaće/testove i torture odradila besprijekorno. Upravo je odabir jačeg modela matične ploče ključan za Ryzena 9 3950X jer on zahtijeva robustnu VRM jedinicu, što je jasno najbitnije kod overclockinga. Phantom Gaming X ima dobru napojnu jedinicu s Vishayevim 50-amperski SiC634 power stageovima i Renesasovim (Intersilov) ISL69147 VRM kontrolerom, te dobro riješenim hlađenjem.
Ponašanje procesora u radu smo provjeravali s HWInfo64 aplikacijom, koja nam je otkrila da je maksimalni boost takt dvije jezgre bio niži od specificiranih 4.7 GHz. Takt s dvije jezgre se zaustavljao na 4,575 GHz, a boost na svim jezgrama je bio 4.2 GHz. Ipak, dugotrajni prosječni boost nakon sat vremena opterećenja je iznosio oko 4,175 GHz što je i dalje vrlo dobar rezultat, pogotovo kada uzmemo u obzir da je ovdje riječ o 16 jezgara.
Temperature VRM-a su bile u granicama normale, a infracrvenim smo termometrom provjeravali i vanjske temperature PCB-a i elemenata oko socketa i one nisu prelazile puno iznad 71°C, čak ni s Gigabyteovim Aorus 280 vodenim hlađenjem (recenzija uskoro).
