DiskStation Manager je Linux OS koji pogoni sve Synologyjeve NAS-ove pa tako i ova dva testirana modela. Sučelje je dizajnirano kao standardnom računalu te njime upravljamo mišem. Zavisno o tome da li ste pri inicijalnoj konfiguraciji odabrali da će se NAS koristiti u kućnom ili poslovnom okruženju, biti će instaliran standardni paket dodatnih aplikacija.
Naravno, sami s dva klika po želji možete instalirati i druge – od jednostavnijih kao što je aplikacija za masovni download ili sinkroniziranje podataka sa servisima za pohranu podataka u oblaku, do naprednijih kao što su različiti poslužitelji (Git, WordPress, Joomla, itd.) ili Synologyjev privatni podatkovni oblak – Synology Drive.
S njime na raspolaganje dobivamo mogućnost sinkronizacije podataka iz praćenih mapa na računalima i mobilnim uređajima, no s tom razlikom da se kopija podataka ne nalazi nekakvom udaljenom poslužitelju već na našem NAS-u. U skladu s tim, postoje i dedicirane aplikacije, kako klasične tako i mobilne, koje treba instalirati na uređaje s kojih želimo sinkronizirati podatke.
Aplikacije iz trgovine podijeljene su u tri osnovne grupe – Synologyjeve vlastite aplikacije kojih je najviše, open source aplikacije, te aplikacije zatvorenog koda za koju se brinu neovisne tvrtke.
Još jedan vrlo zgodan softverski paket je Surveillance Station koji omogućava NAS-u upravljanje s IP kamera u svrhu nadzora. Besplatno je podržano spajanje do dvije kamere, a uz plaćanje i mnogo više njih. Zgodno je što dodatne licence nisu u obliku pretplate već je riječ o jednokratnoj kupovini koja je vezana za vaš Synology račun, pa ako u nekom trenutku poželite kupiti jači NAS, kupljene licence su i dalje s vama.
Zaključak
NAS uređaji s četiri utora za diskove nameću se mnogo kompetentnije rješenje u odnosu na svoju manju braću s dva utora. S više diskova mogu se slagati efikasnija RAID polja, lakše je obaviti nadogradnju ili zamjenu neispravnog diska, a i plafon u pogledu sirove mogućnosti skladištenja podataka je značajno veći.
Dva NAS-a s kojima smo se pozabavili ovaj put su usprkos sličnosti namijenjeni drugačijim vrstama korisnika. Jeftiniji DS423 (cijena od 430+ €) namijenjen je korisnicima koji primarno traže nešto moćniji sustav za sigurnu pohranu podataka. On može imati i druge funkcije, no s njihovim aktiviranjem ne treba pretjerivati zbog skromnije kombinacije procesora i memorije koju pri tom nije ni moguće proširiti.
S početnom cijenom od 580 € DS423+ mnogo je kompetetniji uređaj, usprkos korištenju realno dosta starog procesora. U osnovnoj konfiguraciji pokazati će se odlično u kućnom okruženju, pogotovo ako ga ciljate koristiti za serviranje multimedije putem Plexa, a proširen memorijom i potencijalno SSD-ovima spreman je i za znatno zahtjevnije poslovne zadaće. Dodatni plus svakako je godinu dana ekstra jamstva.
Iako je korištenje pretotopnih 1-gigabitnih mrežnih sučelja problematično u kontekstu oba uređaja, kod moćnijeg DS423+ doći će više do izražaja ako se odlučite na korištenje M.2 utora za SSD-ove. No tu se nadovezuje još jedna mana – bezobrazno visoka cijena Synologyjeve memorije i SSD-ova. Za memoriju čak i nije toliki problem budući da će NAS u pravilu raditi i s pločicama drugih proizvođača, no kada je riječ o SSD-ovima, Synology softverski onemogućuje korištenje tuđih SSD-ova za pohranu podataka već ih je moguće koristiti isključivo kao cache.
