Nakon poveće količine crnih i sivih prijenosnika odlučili smo razbiti monotoniju potpuno bijelim Acer Aspire V13 prijenosnikom. Iako se na prvu ističe intenzivnom bijelom bojom, maleni 13.3″ prijenosnik skriva i neke druge adute. Kako nam se svidio i o čemu se točno radi – čitajte u nastavku.
Acer Aspire V13 – prvi dio
Nakon poveće količine crnih i sivih prijenosnika odlučili smo razbiti monotoniju potpuno bijelim Acer Aspire V13 prijenosnikom. Iako se na prvu ističe intenzivnom bijelom bojom, maleni 13.3″ prijenosnik skriva i neke druge adute. Od ovoga članka uvodimo i kraće video predstavljanje prijenosnika, a za budućnost smo si zacrtali i malo duže video recenzije. Nakon dobranog šoka Hrvojevom pojavom i savršenom dikcijom, nastavimo s pisanim dijelom 🙂
Za one koji zaziru od korištenja bijelog prijenosnika, Aspire V13 dostupan je i u crnoj boji. Iako i sami spadamo u navedenu kategoriju, već nakon nekoliko dana bijela boja prestala nam je biti toliko upadljiva te nam je njeno isticanje pomalo i pasalo – kao što smo na početku spomenuli, jednostavno je razbio monotoniju i odskakao od okoline.
Kao što vidimo na slikama, bijela je boja intenzivnija na kućištu nego na poklopcu ekrana. Glavni “krivac” tome aluminijski je pokrov koji daje sivu nijansu, na fotografijama mnogo izraženiju nego u stvarnosti.
Kad smo već kod kućišta i poklopca ekrana, napomenimo da je kućište plastično, a uvijanje je najizraženije na dva mjesta; na predjelu iznad tipkovnice te između tipkovnice i clickpada. Acer je tu mogao napraviti bolji posao.
U videu smo spomenuli nosače ekrana koji, kao i poklopac ekrana, zaslužuju pohvale. Nisu kruti, a opet ni mekani te otpor koji pružaju je baš ondje gdje treba biti. Na našem primjerku, prazan hod nismo primjetili.
Rasporedu tipaka ne možemo prigovoriti, radi se o standardnoj chicklet tipkovnici u šest redova. Otpor samih tipki je vrlo malen što daje zanimljiv efekt prilikom pisanja, gotovo vas tjera da prstima lebdite preko tipkovnice. Nakon podužeg druženja s Aspireom V13 te vraćanja na našu pisaću mašinu, događalo nam se da smo prilikom pisanja prestali dovoljno pritiskati tipke i riječima bi nedostajalo pokoje slovo. Na prvu nam se kombinacija plitkog hoda i mekanih tipki nije svidjela, ali kako je vrijeme prolazilo, a broj ispisanih riječi rastao – takvo lepršavo tipkanje nas je čak i malo ubrzalo. Mana tipkovnice je lagano uvijanje oko sredine, ali na kraju dana tipkovnica je sasvim solidna i ne bi trebala biti razlog za preskakanje ovog prijenosnika.
Clickpad se smjestio na sredini prijenosnika i prilikom korištenja ponekad bi jednostavno prestao funkcionirati na minutu dvije – instalacija zadnjih dostupnih upravljačkih programa u kombinaciji s nadogradnjom sistemskog BIOSa riješila je taj problem. Osnovne geste poput zoom in/out i two finger scroolanja radile su odlično. Hod je kratak, a klik je vrlo jasno izražen.
Zvučnici su se smjestili ispod prijenosnika i kao što smo to već mnogo puta rekli – ne očekujte čuda od zvučnika u prijenosnicima. Dovoljno su glasni za pogledati film čak i u bučnoj okolini, odnosno maksimalna glasnoća nas je čak i malo iznenadila. Doduše, kao i kod svih zvučnika u prijenosnicima, nedostaje im dubokih tonova. Što se tiče popravljanja zvučne slike, u ovisnosti o tome što slušamo tu se nalazi Dolby Home Theater aplikacija koja nudi nekoliko profila čijim korištenjem znatno utječemo na dojam zvučne slike.
Za one koji zaziru od korištenja bijelog prijenosnika, Aspire V13 dostupan je i u crnoj boji. Iako i sami spadamo u navedenu kategoriju, već nakon nekoliko dana bijela boja prestala nam je biti toliko upadljiva te nam je njeno isticanje pomalo i pasalo – kao što smo na početku spomenuli, jednostavno je razbio monotoniju i odskakao od okoline.
