Najdublje tajne BIOS-a

Onaj tko bude kopirao ili na bilo koji način raspačavao ovaj BIOS vodič (ili bilo koje njegove dijelove) sudski ću ga goniti do kraja života, pojavljivat ću mu se u snovima, neće nikad više imat mira... Ako negdje vidim da je ovaj članak objavljen bez moje dozvole ili dozvole PC Eksperta odoše nekome par ekstremiteta.

Mnogo ljudi uopće ni ne zna što je BIOS, i njegova modifikacija može se nekad negativno odraziti na rad računala i zato mi (PC Ekspert) ne možemo i nećemo preuzeti nikakvu odgovornost ako se što loše desi prilikom podešavanja BIOS-a prema uputama iz ovoga vodiča. Sada kad sam vas malo preplašio možemo nastaviti.

Za vodič su korištena vlastita saznanja, iskustva te tehnička dokumentacija o BIOS-u (koja se može naći na Internetu).

U vodiču ima mnogo stručnih riječi koje ili nisam znao kako prevesti ili ih nisam ni htio prevesti da ne izgube smisao izvornom jeziku.

Iza kratice BIOS skriva se ovaj puni naziv - Basic Input Output System. U najužem smislu riječi to je software koji posreduje između hardwarea i operativnog sistema i raznih drugih aplikacija. BIOS se ne nalazi samo na matičnoj ploči već ga imaju i grafička kartica, mrežna kartica, SCSI kontroleri... Riječ BIOS je vrlo stara i dolazi od prvih AT računala. Tada su proizvođači krenuli različitim putevima i netko je morao nešto poduzeti kako bi našao standard koji bi svima odgovarao. IBM je uzeo inicijativu u svoje ruke i tako je nastao BIOS. Postoji par vrsta BIOS-a od kojih su danas najrasprostranjeniji Award i AMI BIOS, dok su drugi poznati Amit, Arche, AT&T, Compaq, Olivetti, Microid, IBM, HP, Phoenix, itd.

BIOS je prva stvar koja se pojavljuje kad upalite računalo. U BIOS se ulazi kod se računalo POST-a (Power On Self Test) i to raznim kombinacijama tipki, obično su to del, esc ili ctrl + esc... BIOS provjerava cijeli sistem od procesora do memorije i učitavanja operativnog sitema. Svaki puta kad upalite računalo prvi se pali BIOS, on zadaje procesoru naredbu da pročita što ima na adresi FFFF:0000h. Ova adresa sadrži samo 16 byteova i ona kaže procesoru "gdje se nalazi BIOS ".

BIOS firmware se pohranjuje u BIOS ROM-u (EEPROM = Electrically Programmable Read Only Memory), a CMOS čuva podatke u CMOS RAM-u. Kada se upali računalo BIOS čita podatke iz CMOS RAM-a koji ima veličinu od 64 bajta. U CMOS RAM-u se pohranjuje još i RTC (vrijeme) i zato postoji baterija koja čuva podatke o vrijednostima BIOS-a i sata. Sada kada idete "resetirat BIOS" (pravilnije je reći CMOS), što se dogodi? U CMOS-u nakon gubitka napajanja se ne nalazi ništa i pri paljenu računala u CMOS se učitavaju default vrijednosti iz BIOS ROM-a. Zbog ovakvog sistema rada ne trebate se bojati da kad ostanete bez baterije ostanete i bez BIOS-a.

Cjepidlake će sada upitati što se dogodi kada flashate BIOS? E tada se sadržaj BIOS ROM-a briše i tada je vrlo važno da računalo ne ostane bez napajanja. Ako ostane bez napona ostajete bez BIOS-a, tj. u 95% slučajeva (op.a 5% = pozdrav Gigabyteu i Dual BIOS-u) ostajete bez matične ploče. BIOS ROM se briše kratkim spajanje odrđenih kontakata integriranog kruga, a u prošlosti se još brisao i kratkim izlaganjem ultraljubičastom zračenju.

Ovaj vodič je podijeljen na 6 većih dijelova:

U svakom dijelu pokušat ćemo detaljno objasniti čime se bavi koja opcija te koji je najbolji odabir za određenu opciju.

Signalizacija:

Kad dođe do greške u POSTu računala tada BIOS signalizira zvukom ili nekim drugim načinom (LED display u Epoxa, LEDice u MSIa) koji bi mogući uzrok mogao biti. Ovdje ćemo vam predstaviti zvučnu signalizaciju za dva najkorištenija BIOSa Award i AMI BIOS.

AMI BIOS signalizacija:

Još neka signalizacija AMI BIOS-a:

• Cold boot na ASUS P4T-E, bios 1005, 1 normalni bip, još jedan 5 sekundi nakon, te 3 kratka i sistem otiđe u sleep mode (rješenje: ACPI postav suspenda na OFF, povećavajući broj sekundi koji je potreban sistemu da otiđe u suspend
• Award BIOS 6.00PG/ASUS P4T-E: 4 duga bipa mogu uputiti na CPU ventilator koji ne radi ili se vrti presporo (rješenje: promijenite ili očistite ventilator)
• Award BIOS 4.51: Ponavljajuće visoko i nisko bipanje upućuje na alarm za temperaturni nadzor procesora. (rješenje: kod PG/Soyo SY-6BB: povećajte toleranciju temperatura u BIOS-u ili promijenite hladnjak, kod ASUS A7V133: provjerite opcije "Fan Check Beeping" kao podmeni u "Power Management" meniju)
• Award BIOS 6.00/Abit KR7A-133: Jedan niski ton svakih 5 sekundi ponavljajući se u beskonačno (rješenje: provjerite brzinu ventilatora i/ili je postavite na veću brzinu)
• NTL Award BIOS 4.51PG/Gigabyte GA-BX2000: 5 kratkih bipova kad je BIOS oštećen (rješenje: ponovo flashanje BIOS-a, ovaj put ispravnog)

Award BIOS signalizacija:

Ovo su jedini Awardovi zvučni signali.

Flashiranje ili Upgrade BIOS-a:

Opis Flashiranja

Postoji jedno zlatno pravilo, koje vrijedi i za flash BIOSa. Ako radi ne diraj. U većini slučajeva ovo je dovoljno da vas odvrati od flashiranja.

Kako mi hardveraši uvijek imamo crva u guzici onda mi moramo flashirati BIOS svaki put kad izađe nova verzija. Flashiranje nije kompliciran posao, ono je veoma lagano (osim ako niste pehista - onda nemojte raditi flash, jer ćete sigurno ostati bez matične ploče). Sve se sastoji od toga da na disketu snimimo čisti DOS s msdos.sys i io.sys fileovima te još snimimo i program za upgrade BIOS-a te sam BIOS koji je veličine 256Kb i nalazi se u BIN fajlu. Ako ste pročitali readme za upgrade svoje matične ploče tada bi sve trebalo biti gotovo za koju minutu. Upgrade BIOS-a vam ne mogu opisati detaljno jer se on razlikuje od ploče do ploče ali princip je isti. Nakon uspješnog flashiranja ispisati će se poruka flash OK ili nešto slično, izađite iz programa za flash, restartaje računalo, uđite u BIOS i izaberite opciju "Load BIOS Defaults".

Flash se još može obaviti i pri POSTu kada u donjem lijevom kutu piše u većini slučajeva "press ALT + F2 to flash" ili slično. Ovakav flash vam ne preporučamo jer ako ovdje flash ne uspije onda odmah morate ili tražiti novu ploču ili ISA karticu (objašnjenje dalje u tekstu). Ovo je zbog toga jer ovi flashevi ne rade backup postojećeg BIOS-a i onda se ne možete vratiti na stari ako nešto pođe po zlu. Postoje još i WinFlashevi koji rade pod Windowsima no njih ne volimo i ne preporučamo zbog nepouzdanosti samih Windowsa.

Ako se nakon fleshanja ispiše poruka "flash unsucessfull" ili nešto slično onda ste na dobrom putu da ostanete bez matične ploče. Ne brinite se sve možete još ispraviti samo nemojte gasiti ili restartati računalo! Prvo što ćete pokušati je ponovni flash. Ako ne uspije probajte još jedanput. Ako ni tada ne uspije onda imate opciju kojom fleshirate BIOS na staru verziju. Fajl u kojem je snimljen stari BIOS obicno se zove old.bin. Ako ni tada ne uspije nemojte još paničariti. Restartajte računalo i ako računalo počme bipati ili se neće više upalit ostali ste sigurno bez BIOS-a. Sad možete paničariti.

Spašavanje neispravno flashanog BIOS-a

Postoji par metoda kojim to uspijevate riješiti. Ni stručnjaci ih ne preporučuju ali u pitanju je vaša ploča koja vrijedi oko 1000kn. Pa nećete 1000kn baciti u smeće. Mnogi bi već sada preporučili kupnju nove ploče. Ali NE! Mi imamo aseve u rukavu.

Prvi način je HotSwap. Nabavite/nađite/ukradite ploču koja je potpuno ista kao i vaša, baš potpuno - ne smije imati niti jedan dodatni ili izostavljen feature. Kad ste nabavili zamjensku ploču locirajte BIOS čip na njoj i izvadite ga, bez straha. Prvo se uzemljite (taknite veliku masu, vodovodnu cijev, kućište kompjutera pod naponom), da slučajno statički elektricitet tijela ne pregori i drugu ploču ili njen BIOS. Sada taj isti BIOS čip nađite na svojoj ploči i izvadite ga. Stavite ispravni BIOS i normalo bootajte računalo s one diskete koja vam je služila za upgrade BIOSa. Tu izaberite opciju make backup ili nešto slično. Kada se napravi backup BIOSa iz novog čipa, dok je računalo upaljeno morate zamijeniti BIOS čipove. Izvadite ispravni i stavite nesipravni. Važno je ovo raditi dok je računalo upaljeno jer inače ništa od posla. Dobro je malo prije vađenja BIOS olabaviti jer je on svojim nožicama fizički duboko zabijen, pa da se ne mučite samo ga malo olabavite dok je računalo ugašeno. Kada ste zamijenili BIOS, u ploči bi se sada trebao nalaziti neispravni i računalo bi trebalo raditi. E sada pokrenite Flash BIOS-a na silu. Flashirajte nesipravni BIOS s backupom prethodnog ispravnog BIOS-a. Mora uspjeti. Samo da napomenem da je ovo izuzetno riskantan posao i nemojte ga sami raditi ako nemate iskustva. Možete ostati bez cijelog računala! Eh, da, po mogućnosti kada to radite maknite sve PCI i sl. kartice koje vam nisu neophodne.

Drugi način je ako imate ISA slot. Nabavite staru ISA video karticu (čuvam jednu, velika je kao Voodoo 6000). Isključite sve dodatne uređaje, sve diskove, video kartice, zvučne, neka vam samo ostanu priključeni floppy drive i ova ISA video kartica. Tada probajte dignuti sistem s diskete (disketa MORA sadržavati BIOS file, flash program i mora biti bootabilna). Ako vam se sistem uspije dignuti flashirajte BIOS.

Treći način je EPROM progamator (hvala Shimpa). Način je vrlo sličan HotSwapu. Samo se ovdje ne upotrebljava matična ploča kao posrednik već posebni programator. U njega se stavi ispravni BIOS čip, prepišu se podaci s njega i onda se stavi neipravni čip, i na njega se zapišu podaci. Sada imate ponovno ispravni BIOS čip. Ovo je malo sigurniji način od HotSwapa, ali vjerojatno i skuplji. Problem je što je ovaj programator veoma skup i ne možete ga nabaviti u Chipoteci. U Splitu znam samo jednog čovjeka koji ima ovu skupu igračku. Ne znam kakva je situacija u Zagrebu, ali vjerojatno je da veći distributeri računala imaju ovakve stvari u servisu - raspitajte se okolo ako vam je ovo jedini način da spasite matičnu ploču.

BIOS Features Setup:

U ovom poglavlju baviti ćemo se opcijama BIOS-a, detaljno razrađenim i preporučenim postavkama. Ovdje su više postavke koje namještaju kompatibilnost BIOS-a sa sistemom. Postavke za poboljšanje brzine sustava nalaze se u poglavlju Chipset Feature Setup. Prvo će biti navedena odgovarajuća postavka, zatim će slijediti dostupne opcije za određenu postavku i dalje će biti objašnjavanje opcije.

Virus Warning / Anti-Virus Protection: Enable, Disabled, ChipAway.

Kada je Virus warning postavka uključena, BIOS će poslati upozorenje kada se pokušava pristupiti boot sectoru ili particijskoj tablici. Ova opcija bi trebala biti uključena jer može spasiti korisnika od moguće havarije hard diska i plakanjem za izgubljenim podacima. Primjetite da ova opcija "štiti" samo boot sector i par. tablicu, dok ne obuhvaća sam hard disk, njega možete zaštiti raznim anti-virusnim softwareom. Ova opcija može ponekad uzrokovati probleme kod instalacije određenog softwarea. Primjer je Win95/98 - kada je postavka uključena tada instalacija navedenog operativnog sustava neće biti moguća. Stavite je na Disabled kod instalacije ovakvog i sličnog softwarea (disk alati koji mijenjaju sadržaj par. tablice, npr. Partition Magic). Ova opcija je nekorisna ukoliko imati disk s vlastitim kontrolerom koji sadrži vlastiti BIOS.

CPU Level1 Cache: Enabled, Disabled.

Ova postavka može biti upotrebljena da se uključi ili isključi L1 cache od procesora. Default opcija je Enabled. Ova opcija je korisna za overclockere koji žele eliminirati moguće uzroke neuspjelog overclockinga. Npr. ako D7008 (moj procesor, isprobano) ne može dostići 1000MHz s L1 cacheom koji je uključen a može s isključenim L1 onda je L1 uzrok neuspjelog OC-a. Isključivanjem L1 cachea možete dostići veće brzine ali znatno smanjujete perfomanse CPU koji su napravljeni da intezivno koriste L1 i L2 (obajšenjenje dalje u tekstu). Ova opcija se također može isključiti za vrijeme flashiranja BIOS, jer sada ona ovdje ima antiefekt. Kod starijih Athlona ova se opcija isključivala jer je Athlon prebrzo računao i tako bi flash BIOS-a bio neuspješan, a nipošto ne želite da vam propadne matična ploča zbog prejakog procesora. Dakle, ukoliko niste specijalan slučaj ona treba biti na Enabled.

CPU Level2 Cache: Enabled, Disabled.

Ova postavka je vrlo slična L1 cache opciji, samo se ovdje radi o drugostupanjskom cacheu. Default opcija je Enabled. Sve što vrijedi za L1 vrijedi i za L2.

CPU L2 Cache ECC Checking: Enabled, Disabled.

Ova postavka isključuje ili uključuje ECC (error checking = provjeravanje memorije na greške) ako je dostupna. Uključivanje ove postavka je preporučeno zato što može detektirati greške od samo jednog bajta podataka u L2 cacheu. Ova postavka omogućuje i detektiranje duplih bajtova, ali ih ne ispravlja. ECC povećava stabilnost cjelokupnog sistema, posebno overclockanog gdje su greške u većim brojkama prisutne nego u ne OC-anih sistema. Postoji dvojba oko ove opcije da ona usporava sistem jer dolazi do provjeravanja bajtova jednog po jednog. Pad perfomansi je zanemariv (mjeri se u desetinama postotka). Isključivanjem ECC možete postići veće OC brzine ali naša preporuka je uključivanje opcije ako se radi o OC sistemu na kojem se misli raditi duže vrijeme. Ako se radi o sistemu kojemu je cilj dostizanje većih krajnih brzina onda isključite opciju, ali budite spremni na smanjenje stabilnosti sustava i učestalo rušenje.

Athlon 4 SSED Instructions: Enable, Disabled.

Ova postavka omogućava korištenje SSED seta instrukcija za Athlon procesore ako se vaš sistem temelji na AMD procesoru. Preporučeno je držati uključeno jer vidljivo ubrzaje rad procesora.

MP Capable Bite Identify: Enabled, Disabled.

Postavka omugućuje prepoznavanje AMD MP procesora na pločama namijenjenim za MP procesore. MP procesori su procesori namijenjeni za višeprocesorski rad, što aplikacijama koje "znaju" iskoristiti dodatni procesor daje višestruko bolje rezultate.

Processor Number Feature: Enabled, Disabled.

Ova postavka vrijedi samo ako imate prve Pentium3 procesore s identifirajućim kodom. Ako nemate Pentium3 ne trebate se brinuti, jer se oko ovog featurea digla velika prašina, kupci nisu htjeli da ih se može kontrolirati gdje su, a ova opcija upravo to dozvoljava, identifikaciju vašeg računala na Internetu, čime onda cijela anonimnost na Internetu gubi smisao. Besmislena ideja.

Quick Power On Self Test Options: Enabled, Disabled.

Uključujući ovu postavku možete bitno ubrzati POST sistema jer se memorija brzo provjerava, što nije važno ako imate malo memorije, ali ako je imate puno (256MB i više) tada bespotrebno produžujete brojanje memorije. Osim brojanja memorije koji je "najsporiji" ova opcija ubrzava i neke druge, "skrivene" procese i sistem mnogo brže POST-a. Ako hoćete brži POST uključite opciju, a ako hoćete da vam se sistem detaljno provjeri na sve moguće greške isključite je. Dobar trik je pustiti par puta da se ovaj test cijeli obavi, da bude sigurno da računalo nema nikakvu grešku. Tada uključite ovu opciju jer je sistem bio provjeren i postoji vrlo mala mogućnost da će doći do greške.

First Boot Device:

• Floppy
• LS 120
• HDD-0
• SCSI
• CDROM
• HDD-1 (potrebna 2 diska)
• HDD-2 (potrebna 3 diska)
• HDD-3 (potrebna 4 diska)
• ZIP100
• USB-FDD
• USB-CDROM
• USB-HDD
• LAN
• Disabled

Ove postavke omogućavaju željeni odabir boot uređaja. Opcije mislim da ne treba detaljno objašnjavati jer svaka govori za sebe, ako se odabere npr. HDD-2 sistem će tražiti bootabilni sistem na trećem disku. Važnost ove opcije je u tome da će se prvo tražiti npr HDD-2 uređaj i ako on nije nađen tada se prebacuje na opciju Second boot device. Default opcija je Floppy, a mijenjati opcije možete po želji.

Second Boot Device: iste opcije kao i za First boot device

Ako iz bilo kojeg razloga First boot device ne nađe uređaj ili bootabilni OS onda se automatski traži unaprijed definirani uređaj na Sec. Boot Device. Ako ni to nije izvršeno tada računalo pravi skok na Third boot device. Default je HDD-0.

Third Boot Device: pogledaj pod Second boot device. Default je LS/ZIP.

Boot Other Device: Enabled, Disabled.

Ova postavka u starijim pločama je po defaultu isključena. Ova opcija služi za "preskakanje" boota s First Boot Devicea i to tako da se prvo provjerava Second, zatim Third i ako oba dva ne uspiju onda se tek prelazi na First. Po defaultu je uključena i preporučamo da je ostavite tako. Ako je isključite, onda ako BIOS ne nađe bootabilni OS na First Boot Deviceu BIOS ispisuje poruku o grešci: " No Operating System Found, Please Insert Boot Disk To Continue". Zato se ova opcija ostavi isključena i bootabilni uređaji se mogu "naći" na Second ili Third Boot Deviceu.

Swap Floppy Drive: Enabled, Disabled.

Ovo je vrlo korisna opcija ako imate dvije disketne jedinice A i B, a ne želite otvarati kućište i mijenjati kabele samo da bi im promijenili boot redosljed. Npr. ako je primarna disketna jedinica označena slovom A a sekundarna slovom B, uključivanjem ove opcije slova se zamijenjuju.

Boot Up Floopy Seek: Enabled, Disabled.

Ova postavka provjerava i traži disketnu jedinicu tijekom boota. Ako disketna jedinica nije pronađena ( ili nije prisutna, ili je krivo spojena) pojavit će se poruka o grešci. Pritiskom na tipku F1, POST se nastavlja. Također detektira da li floppy drive ima 40 ili 80 traka. Ova opcija bi trebala biti na default zbog bržeg POST-a.

Boot Up NumLock Status: On, Off.

Ova postavka kontrolira numerički dio tastature kad se računalo boota. Ako je postavka podešena na opciju On, numerički dio imati će numeričku funkciju za tipkanje brojeva, a ako je postavka na Off, tad će numerički dio biti u funkciji kontroliranja kursora, ili na novijim sistemima tipke će služiti kao Home, End, Insert, Delete...

Gate A20 Option: Normal, Fast.

Ova postavka se upotrebljava za adresiranje memorije iznad 1MB i bržeg baratanja memorijom. Kada je postavka na Fast, chipset matične ploče kontrolira operacije od Gate A20. Kada je opcija na Normal, pin na kontroleru za tipkovnicu kontrolira Gate A20 i on to kontrolira mnogo sporije nego što to radi chipset matične ploče. Podešavanjem Gate A20 na Fast, povečava se memorijski pristup i cijeli sitem opećenito, posebno na operativnim sistemima OS/2 i Windows. Ubrzava se memorijski pristup na adresama preko 1MB zato što chipset mnogo brže prebacuje Gate A20 opciju nego kontroler tipkovnice. Preporučeno je na Fast zbog bržeg memorijskog pristupa.

IDE HDD Block Mode: Enabled, Disabled.

IDE HDD Block Mode ubrzava pristup hard disku i to tako da prebacuje podatke s više sektora odjednom umjesto starog načina kada se jedan sektor prebacivao u jednom procesu. Ovo je slično cjevovodu (eng. pipeline) kod procesora jer tu procesor radi paralelno, obrađuje više podataka u jednom vremenskom intervalu. Kad ovu postavku uključite BIOS će automatski provjeriti da li hard disk podržava "paralelno" prebacivanje sektora i konfigurirati će ga prema odgovarajućim vrijednostima. 64KB podataka može biti prebačeno u jednom intervalu ako je ova opcija uključena. Svi noviji diskovi podržaju ovakav način prijenosa podataka i ovu opciju je preporučljivo uključiti jer će se perfomanse diska poboljšati. WindowsNT ne podržaje ovu opciju i ako je ostavite uključenu, a na disku imate NT, to može rezultirati propadanjem podataka. Ovo je riješeno u Service Packu 2 za WinNT.

32-bit Disk Acess: Enabled, Disabled.

Ova postavka ne znači zapravo pristupanje hard disku preko 32-bita. Ona zapravo konfigurira IDE kontroler da kombinira 2 16-bitna signala sa hard diska i spoji ih u jedan 32-bitni signal koji će biti prosljeđen procesoru koji radi u 32-bita. Ova opcija iskorištava bolje 32-bitnu sabirnicu, jer da nije ove opcije hard disk bi komunicirao u 16-bita što bi teoretski značilo dupli sporiji protok podataka, a u praksi pad perfomansi. Ova opcija kao i prethodna ima problema s WinNT, i može rezultirati havarijom na hard disku ako je ostavite uključenu. Ovaj problem je riješen također kao i prethodni u Service Packu 2 za WinNT.

Typematic Rate Setting: Enabled, Disabled.

Ova postavka vam omogućuje da kontrolirate vrijeme koje je potrebno da se pojavi drugi znak kad držite jednu tipku na tipkovnici. Kada je ova opcija uključena, opcije (Typematic Rate i Typematic Rate Delay, objašenjenje dalje u tekstu) se mogu podešavati ručno, a kad je isključena BIOS će podesiti ove opcije prema default vrijednostima.

Typematic Rate (Chars/Sec): 6, 8, 10, 12, 15, 20, 24, 30.

Ovo je broj znakova koji će se pojavljivati u sekundi kad je neka tipka pritisnuta. Prva vrijednost znači 6 znakova po sekundi, zadnja 30 znakova po sekundi. Ovo radi samo ako je postavka Typematic Rate Setting postavljena na Enabled.

Typematic Rate Delay (Msec): 250, 500, 750, 1000.

Ovo je vremenski interval u milisekundama, koliko treba proći da bi se pojavio drugi znak ako držite stalno pritisnutu tipku.

Security Setup: System, Setup.

Ova opcija kontrolira nivo sigurnosti koji će se primjenjivati kada definirate zaporku u meniju PASSWORD SETTING na glavnom BIOS ekranu. Ako stavite opciju na System tada će se tražiti zaporka kada računalo POST-a, za nastavak boota i za ulazak u BIOS. Ako stavite na Setup, zaporka će se samo tražiti za ulaz u BIOS. Korisno ako ne želite da vam svatko prčka po BIOS-u.

PCI/VGA Palette Snoop: Enabled, Disabled.

Ovo je vrlo korisna postavka ako koristite MPEG dekodirajuću karticu ili Voodoo1/Voodoo2 kartice. Ova opcija ispravlja neispravne signale tako da snoopa framebuffer memoriju grafičke kartice i modificira (sinkronizira) podatke koji dolaze iz glavne grafičke kartice u dodatnu video karticu. Ovo isto riješava problem crnog ekrana (blank screen) nakon upotrebe dodatne kartice. Ako imate neku dodatnu video karticu uključite ovu opciju, a ako je nemate ostavite isključenu. Ovo ne vrijedi za Matrox m3D jer ona nema vanjski konektor.

Assign IRQ For VGA: Enabled, Disabled.

Sve današnje kartice zahtjevaju odgovarajući prekid (IRQ) da bi normalno radile. Ako isključite ovu opciju onda ćete uzrokovati nestabilan rad i loše perfomanse grafičke kartice. Prema ovome pretpostavljate da bi bilo najbolje ovu opciju ostaviti uključenom. U pravu ste, ali pazite ako imate lošiju ili stariju karticu tada ona ne zahtjeva IRQ za normalan rad. Ako niste sigurni, ili ne možete u priručniku grafičke kartice naći treba li vašoj kartici IRQ ili ne, najbolje je opciju ostaviti uključenom, pa će grafička sama odlučiti dali će ga iskoristiti ili ne.

MPS Version Control For OS: 1.1, 1.4.

Ova opcija vrijedi samo za ploče koje podržavaju višeprocesorski rad i ona određuje verziju Multiprocessor Specificationa (MPS) koji će matična ploča upotrebljavati. MPS je specifikacija prema kojoj se rade procesori zasnovani na Intelovoj arhitekturi za dvo i više procesorski rad. MPS verzije 1.4 podržavaju instrukcije koje mogu poboljšati podršku za više PCI sabirnica, tj. da se omogući buduća proširivost računala. Isto je potrebna za sekundarnu PCI sabirnicu za neovisan rad od chipseta. Nove verzije operativnih sistema podržavaju MPS 1.4 pa prebacite u BIOS-u ovu opciju na 1.4. Ako nemate takav OS ostavite na verziji 1.1. Dodatak: ako koristite ABIT BP6 i Win2K trebali bi ovu postavku držati na 1.1.

OS Select For DRAM > 64MB: OS/2, Non OS/2.

Ako imate više od 64MB i imate IBM OS/2 onda bi trebali razmotriti ovu opciju. Stariji OS/2 memorijom barata drugačije nego ostali, noviji operativni sistemi. Ako imate stari OS/2 izaberite opciju OS/2, a ako ne, što većina ljudi nema, stavite opciju na Non OS/2. Ako imate stariji OS/2 i ne uključite ovu opciju tada će dolaziti do problema u čitanju memorije, npr. ako imate 64MB može doći do adresiranja samo 16MB.

HDD S.M.A.R.T. Capability: Enabled, Disabled.

Ova opciju uključuje ili isključuje S.M.A.R.T. (Self Monitoring Analysis And Reporting) BIOS postavku, koju podržavaju svi noviji diskovi i koja dopušta se se predvidi moguće nastajanje greške i tako se spriječi mogući gubitak podataka. Uključivanjem opciju denekle se osiguravate od greške u radu hard diska i ovom opcijom možete i pratiti stanje hard diskova preko mreže. Nažalost, ako je ova opcija uključena može uzrokovati random (slučajne) rebootove u network računalima. Ako vam se događaju ovakvi problemi ovu opciju možete isključiti. Uključivanjem opcije gubite i na perfomansama jer real-time prijavljivanje grešaka pojede nešto bandwidtha.

Report No FDD For Win95: Enabled, Disabled.

Ako kojim slučajem koristite Win95/98 bez disketne jedinice, uključite ovu opciju da oslobodite IRQ6. Ovo je potrebno da se prođu WIN95/98 SCT testovi. Ako nemate floppy, isključite sličnu opciju pod Onboard FDC Controller u Integrated Peripherals meniju. Ako nemate floppy i ostavite opciju isključeno BIOS neće prijaviti da nema priključenog floppy drivea operativnom sistemu.

Delay IDE Initital (Sec): 0, 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14, 15.

Kako računala postaju sve brža tako i boot proces postaje brži da bi sistem stigao do operativnog sistema što brže. Neki BIOS-i jednostavno prebrzo provjere IDE uređaje i nekad ih mogu i ne naći zbog prevelike brzine. Ako vam se to događa povećajte vrijeme potrebno za detektiranje IDE uređaja, a ako želite što brži boot tada ovo ostavite na nuli.

Video BIOS Shadowing: Enabled, Disabled.

Kad je ova postavka uključena, Video BIOS se kopira u sistemski RAM da bi mu se moglo brže pristupati. Shadowing (sjena, kopiranje ) poboljšava perfomanse BIOS-a zato što se sada BIOS-u može pristupati preko procesora kroz 64-bitnu DRAM sabirnicu umjesto dosadašnje 8-bitne XT sabirnice. Ovo se čini prilično primamljivo budući da dobivamo ogromno ubrzanje, a gubimo samo malo mjesta u sistemskom RAM-u. No, novi operativni sistemi preskaču BIOS i pristupaju hardwareu direktno, pa tako se BIOS uopće ne poziva i nema dobitka perfomasni od shadowinga. Budući da nema shadowa tako nema ni zauzimanja mjesta u RAM-u. Ako imate WinNT preporučamo isključivanje ove opcije. Novije grafičke kartice dolaze s Flash ROM-om (EEPROM) koji je mnogo brži od starog ROM-a i brži od DRAM-a u kojem bi se trebao BIOS pahranjivati. Ako imate grafičku karticu s Flash ROM-om isključite ovu opciju. Shadowing možete eventualno uključiti ako igrate starije igre pod DOS-om jer one ne pristupaju direktno grafičkoj kartici.

Shadowing Address Ranges (xxxxx-xxxxx Shadow): Enabled, Disabled.

Ako ste aktivni fan starog MS-DOS-a i odlučili ste se uključiti prethodnu opciju onda je ovaj tekst za vas, u protivnom preskočite ovaj dio. Ovdje se definira koje adrese bi BIOS shadowing trebao koristiti. Adresa ima par i svaka ima 32KB. E, sada vas zanima zašto ih ima više. Ako imate relativno noviju grafičku karticu onda je njen video BIOS veći od 32KB, npr. ima 48KB. Njoj samo prva adresa nije dovoljna jer će se popuniti samo memorija do 32KB a ostalih 16KB ostat će "visjeti". Zato mi trebamo definirati i da se koristi drugi slot adresa (npr. C800-CBFF) koji ima isto 32KB. U taj slot će se prepisati ostalih 16KB i imati ćete poptuno ostvaren BIOS shadowing. Sada se pitate što je s ostalih 16KB u adresi C800-CBFF? Pa oni su jednostavno popunjeni "smećem" da se popuni adresa do vrha. U sistemskoj memorji to će sve skupa zauzimati 64KB što nije nikakav problem za današnja računala kojima je prosjek 256MB RAM-a.

Chipset Features Setup:

Ovo poglavlje je namijenjeno ljudima čiji je moto brže, više, jače. Ovdje su opisane memorijske postavke te preporučene AGP i PCI postavke. Uglavnom ovdje vrijedi što manji broj to su veće perfomanse. Ako vam je na manjem broju sistem nestabilan onda stavite prvi veći i provjerite njegovu stabilnost. Ako je sistem tada stabilan ostavite na toj vrijednosti.

System Perfomance: Normal, Fast, Fastest, Turbo, Ultra (ovisi od ploče do ploče).

Ako stavite na Fast/Turbo/Ultra postavke memorije će se namjestit na najmanje (najbrže) vrijednost, u suprotnom postavke će biti namještene prema defaultu. Ukoliko sami odredite vrijednosti poput CAS-a, RAS-a i sl. (ukoliko matična ploča dopušta takvo tweakanje) onda je nebitno kako postavite System Performance.

DRAM Clock: 100, 133, 166, 200.

Brzina memorije. Ovisno koju brzinu imate stavite odgovarajuću. Uglavom se odnosi na asinhroni rad memorije spram takta sabirnice (FSB).

SDRAM CAS Latency: 1.5, 2, 2.5, 3.

CAS (Column Address Strobe) je vrijeme koje prođe prije nego između chipseta koji potražuje podatke i DRAM-a koji se sprema poslati podatke. Što je ovaj broj manji to imate bržu memoriju, tj. vrijeme čekanja je manje. Neki moduli ne mogu izdržati agresivne postavke (CAS 1.5, 2) pa tako postanu nestabilni i proslijeđuju mnogo podataka s greškama. U novije vrijeme dolaze BIOS-i kojima se može namjestiti CAS na 1.5 što (ako memorija uspije izdržati) garantira iznimno brzu memorijsku propusnost. Za postizanje ovakvih brzina nekim modulima je potreban napon preko 3.0V. Ovdje nema preporučene vrijednosti. Prvo stavite na CAS 2, ako sistem postane nestabilan onda stavite na CAS 2.5 ili 3.

SDRAM Cycle Time Tras/Trc: 5/6, 6/8.

Ova postavka predstavlja minimalni broj clock cycleova (jedan interval) potrebnih za Tras i Trc DRAM-a i vrlo je slična CAS-u - što niže to bolje. Tras je Row Active Time (ili još Minimum RAS Pulse Width), što je vrijeme potrebno da se jedan slot pripremi za transfere podataka. Trc je Row Cycle Time, tj. vrijeme potrebno da se cijeli jedan red slotova pripremi za transfer. Default vrijednost je 6/8 što je stabilnija ali i sporija opcija od 5/6. 5/6 može ubrzati rad memorije, ali nekad neće ostaviti slotu dovoljno dugo vremena za primanje podataka što može rezultirati greškom. Ovo je posebno izraženo kod memorije koja radi na brzinama većim od 100MHz. Stavite 5/6 za bolje perfomanse a ako sistem postane nestabilan ili želite overclockirati RAM na veće brzine stavite na 6/8.

DRAM Interleave Time: Disabled, 0ms, 0.5ms.

Predstavlja vrijeme između dvije operacije, pisanja i čitanja. Disabled i 0ms su iste vrijednosti i najbrže su. Stavite 0.5ms ako koristite 3 ili više RAM modula.

SDRAM RAS to CAS Delay: 2, 3.

Ovom opcijom možete umetnuti vremenski interval između RAS (Row Address Strobe) i CAS (Column Address Strobe) signala. Ovo se događa kada se upisuje ili čita s DRAM-om. Niži broj znači manji vremenski interval i veću memorijsku propusnost. Vrijedi isto kao i za gornje opcije, stavite na 2, a ako bude problema vratite na 3.

SDRAM RAS Precharge Time: 2, 2.5, 3.

Ovo predstavlja broj cycleova (prolaza) potrebnih da RAS zapiše svoju vrijednost prije nego se DRAM osvježi. Reduciranjem zapisnog vremena na 2 poboljšavaju se perfomanse, ali ako je zapisno vrijeme vrijednosti 2 premalo za DRAM onda dolazi do grešaka u radu memorije. Isto vrijedi kao i za gornje opcije - stavite na 2, a ako bude nestabilnosti vratite na 3.

Fast R-W Turnaround: Enabled, Disabled.

Kada procesor se prebacuje s čitanja na pisanje u RAM-u, potrebno je neko vrijeme. Ova opcija to vrijeme reducira. Uključite za dobre perfomanse, isključite ako bude problema.

SDRAM Cycle Length: 2, 3.

Ova opcija je vrlo slična opciji SDRAM CAS Latency Time. Ona kontrolira koliko će vremena proći prije nego DRAM počne čitati komandu nakon što je primi. Isto pravilo vrijedi kao i do sada; niži broj = veće perfomanse; viši broj = veći OC i/ili stabilniji sistem.

SDRAM Leadoff Command: 3, 4.

Ovo je vrijeme nakon kojeg se može pristupiti podacima koji su pohranjeni u DRAM-u. Ista priča je i ovdje prisutna - stavite na 3 za ultrabrzi RAM, a ako se budu događali problemi u radu vratite na 4.

SDRAM Bank Interleave: 2-Bank, 4-Bank, Disabled.

Ova opcija omogućava slotovima DRAM-a da rade refresh i pristupaju podacima paralelno. Jedan modul npr. radi refresh dok se drugome pristupa da bi se nešto pročitalo iz njega ili se iz jednoga čita dok se u drugi upisuje. Bez ovoga CPU bi prvo poslao podatak modulu, čekao da modul primi podatke, zatim da se modul refresha i onda bi tek počeo slati podatke u druge module. Ovime se ušteđuje mnogo na vremenu radeći neke operacije istovrememo. Stariji moduli (čitaj ispod 64MB) obično podržaju 2 Bank Interleave, dok noviji podržaju čak 4 operacije u jednom prolazu (4-Bank Interleave). Ako imate slotove sa više od 64MB opciju stavite na 4 u suprotnom na 2. Disabled opcija je korištena za veoma stare 16Mbit SDRAM DIMM-ove i u pravilu se ne koristi (op.a. novi čipovi imaju gustoću od 64Mbit do 256Mbita po čipu). Ova opcija ima puno veći utjecaj na brzinu kod starijih SDR chipseta (VIA KT133, KT133A) dok je utjecaj kod novijih (KT333, KT400, itd.) puno manji.

DRAM Precharge Control: Enabled, Disabled.

Ova opcija se još pojavljuje i pod imenom DRAM Page Closing Policy. Ova postavka kontrolira kada će procesor ili DRAM kontrolirati punjenje podacima DRAM-a. Ako je ova opcija isključena poboljšati će se stabilnost sustava ali će perfomanse biti lošije jer i CPU i DRAM kontroliraju punjenje DRAM-a, i tako procesor radi sizifov posao jer ako je ova opcija uključena kontroliranje punjenja može raditi samo DRAM. Uključite je za perfomanse a ako sistem postane nestabilan isključite je.

DRAM Data Integrity Mode: ECC, Non-ECC.

ECC (Error Checking and Correction) uključite ako imate DRAM s ECCom. Ovakav RAM se obično upotrebljava u serverima da bi se isključila mogućnost da memorija uzrokuje greške. Ova opcija detektira i ispravlja greške na nivou od samo jednog bajta, dok će duple bajtove detektirati ali ne i ispraviti. Ova opcija povećava stabilnost sistema i troši vrlo malo ukupne brzine (mjeri se u desetinama postotka). Ako imate skupi ECC RAM uključite ovu opciju u suprotnom ostavite je isključenom. Neki chipseti, npr. AMD760 MPX imaju i mogućnost postavljana točnih instrukcija što napraviti ako se pojavi greška.

Delay DRAM Read Latch: Auto, No Delay, 0.5ns, 1.0ns, 1.5ns.

Ako imate više slotova RAM-a onda pogledajte ovu opciju, u suprotnom nastavite čitati dalje. Ako imate više slotova memorije i više double-side DIMM-ova ova opcija može povećati transfere podataka RAM-u jer se podaci mogu raspoređivati na više čipova. Jedan memorijski slot i još ako je single-side DIMM, ima najmanji transfer podataka jer ima malo memorijskih čipova, a uz to je i samo jedan slot. Što imate više slotova memorije to bi ova vrijednost trebala biti veća jer može doći do grešaka što može rezultirati neupotrebljivim podacima u RAM čipovima. Najbolje je ovu opciju ostaviti na vrijednosti Auto, a ako primjetite da je RAM postao nestabilan onda možete dignuti na prvu veću vrijednost.

DRAM Read Latch Delay: Enabled, Disabled.

Ova postavka, ako je uključena, pravi mali vremenski razmak prije nego sistem počme čitati iz DRAM modula. Uključite ovu opciju ako imate problema s RAM-om ili imate RAM različite brzine, u protivnom isključite i imati ćete bolje perfomanse.

DRAM Interleave Time: 0ms, 0.5ms.

Ova opcija je izravno povezana s DRAM Bank Interleave opcijom. Ona nam govori koliko će vremena proći proje nego počme čitanje iz sljedećeg DRAM slota. Niže vrijeme znači veću brzinu. Stavite na 0.5ms jedino ako imate problema s stabilnosti sistema.

MD Driving Strength: Hi/High, Lo/Low.

Ova opcija je slična kao i AGP Driving Value i ona kontrolira jačinu DRAM signala. Ako je vrijednost na high, signal je jači i obratno. Primarno se ova opcija upotrebljava kod većih transfera podataka među RAM čipovima. Ako imate više slotova memorije i više double-side DIMM-ova to može povećati transfere podataka u RAM-u jer se podaci moraju raspoređivati na više čipova. Jedan memorijski slot i još ako je single-side DIMM, ima najmanji transfer podataka jer ima malo memorijskih čipova, a uz to je i samo jedan slot. Što imate više slotova memorije to bi ova vrijednost trebala biti veća jer može doći do grešaka što može rezultirati neupotrebljivim podacima u RAM čipovima. Ako imate više RAM-ova onda stavite ovu opciju na High u suprotnom na Low. Zadnjih godina, od kad je OC uzeo maha, tako je i ova opcija našla još jednu primjenu, pogađate, za OC DRAM-a. Ako želite stabilniji rad RAM-a na većem taktu, stavite ovu opciju na višu vrijednost.

System BIOS Cacheable: Enabled, Disabled.

Ova postavka vrijedni jedino kad je uključena opcija BIOS shadowing (vidi gore u tekstu). Ona uključuje ili isključuje cachiranje BIOS ROM-a na adresi F0000h-FFFFFh preko Level 2 cachea. Ovo ubrzaje pristup BIOS-u, ali se ne dobiva mnogo na perfomansama jer operativni sistemi rijetko pristupaju BIOS-u (čitaj: nikad). Ako uključite ovu opciju to bi više bilo bacanje u vjetar ionako malo prostora L2 cachea pa preporučamo da isključite ovu opciju.

Video BIOS Cacheable: Enabled, Disabled.

Ova opcija vrijedi samo kad je uključen video BIOS shadowing. Opcija je vrlo slična cachiranju System BIOS-a, i ona bi trebala cachirati video BIOS na adresi C0000h-C7FFFh preko Level 2 cachea. Ista je filozofija, OS ne pristupa mnogo (nikad) video BIOS-u pa zato je isključite ili ćete ostati bez dragocjenog prostora u Level 2 cacheu.

Video RAM Cacheable: Enabled, Disabled.

Slična kao i prethodne dvije opcije, ako je uključena ona cachira video RAM na adresi A0000h-AFFFFh preko L2 cachea. Razlika je što se ovdje ne pohranjuje cijeli RAM (prosjek grafičke kartice je 64MB a L2 prosjek je oko 256KB). Ovo bi trebalo ubrzati pristup video RAM-u, ali npr. moja grafička kartica (Ti4200, 64MB) ima memorijsku propusnost od 8.1GB/s dok memorija (PC133) ima bandwidth od 1.06GB/s. Što će reći da ovu opciju isključite.

AGP Aperture Size (MB): 4, 8, 16, 32, 64, 128, 256.

Naš dobro nam znani forumaš gregSE se bunio zašto ne opisujemo ovakve opcije kad smo već spori u recenzijama hardwera. Zato je ova opcija posebno detaljno opisana, baš za njega. Ova opcija deklarira veličinu AGP aperturea. Aperture je dio PCI memorijskog ranga koji će koristiti RAM grafičke kartice. Veličina aperturea je veličina sistemskog RAM-a koji grafička kartica može koristiti za pohranjivanje tesktura. Najlakše je izračunati potrebni aperture broj prema formuli: (RAM grafičke korišten za teksture x 2) + 12MB. Ovo znači da je AGP aperture skoro uvijek duplo veći od memorije grafičke kartice. Pitate se zašto je onih 12MB? To je memorija potrebna za virtualno adresiranje (virtualna memorija koja se ne nalazi u fizičkom RAM-u). Win95/98 upotrebljavaju "waterfall effect" - površine su prvo kreirane u sistemskoj memoriji, a kad je ta memorija puna onda se teksture kreiraju i u AGP memoriji i sistemskoj memoriji. Znači memorija je automatski alocirana za potrebe aplikacije.

Nažalost točnog odgovora na pitanje na koliko staviti AGP Aperture Size nema. Radi se o tome da se sve teksture pohranjuju i u video memoriju i u AGP (aperture sizeu). Teksture koje se nalaze u video memoriji "bacaju" se van tek kada se završi njihovo renderiranje. Teksture koje su pak u aperturu se bacaju van tek kada više uopće nisu potrebne. Ovakva vrsta dupliranja nužna je jer u video memoriji nema dvosmjernog komuniciranja. Takva je arhitektura cijele stvari i ne može se zaobići (npr. DirectX tako radi i nikako drugačije). Zbog toga tvrdnja da vam treba manji aperture ukoliko imate grafičku karticu s više video memorije (npr. 128MB) NE stoji. Dobra strana je ta što ako stavite prevelik AGP Aperture Size tada nećete baciti taj višak RAM-a. Tj. ako ste zadali 128MB, a grafička zauzme npr. 100MB, preostalih 28 će biti slobodno za druge procese (dok grafička ne odluči uzeti sve). Naravno, priča se dodatno zakomplicirava jer različiti driveri stvari rade na različite načine. Kako/zašto nije moguće saznati jer su ti isti driveri zaštićeno intelektualno vlasništvo. Gledajući kroz našu praksu, pogotovo s nVidia Detonator driverima, najbolje je AGP Aperture Size staviti na 128MB. Naravno, zato je više nego zgodno imati više od 128MB sistemskog RAM-a.

AGP 2X Mode: Enabled, Disabled

Kako možete i sami zaključiti ova opcija uključuje ili isključuje AGP2X protokol. AGP1X protokol radi samo preko rising edge AGP signala dok 2X radi i preko rising edgea i preko falling edgea. Brzina sabirnice još uvijek ostaje 66MHz, dok je propusnost dvostruko veća. Ovu opciju obavezno uključite ako imate AGP 2X karticu, a isključite je ako imate problem s AGP karticom (neke SuperSocket 7 matične) ili ako mislite overclockirati AGP bus na neku bolesnu vrijednost.

AGP 4X Mode: Enabled, Disabled

Slična je kao i gornja opcija, uključuje AGP 4X. Sve novije grafičke su AGP4X, najnovije i 8X pa obavezno uključite ovu opciju. Ako mislite OC-ati opciju isklučite jer će te uz vrlo mali gubitak perfomansi moći dostići veće brzine AGP sabirnice.

AGP Master 1WS Read: Enabled, Disabled.

Po defaultu je ova opcija isključena, AGP sabirnica čeka da prođu najmanje 2 prolaza (clock cycle) prije nego počne čitati. Ova opcija vam omogućava da smanjite vrijeme čekanja s 2 na 1 prolaz. Uključite je za bolje perfomanse a ako imate problema s grafičkom karticom isključite je.

AGP Master 1WS Write: Enabled, Disabled.

Po defaultu je ova opcija isključena, AGP sabirnica čeka da prođu najmanje 2 prolaza (clock cycle) prije nego počne pisati. Ova opcija vam omogućava da smanjite vrijeme čekanja s 2 na 1 prolaz. Uključite je za bolje perfomanse a ako imate problema s grafičkom karticom isključite je.

AGP Driving Control: Auto, Manual.

Postavite ovu opciju na Auto, dobiti ćete bolje stabilnost OC-ane AGP sabirnice. Na Manual postavite ako imate KX133, KT133 ili AMD751 chipsetove s Matrox G400 grafičkom karticom ili nVidia Geforce ili Geforce2 karticama, zbog problema s AGP Drive Strength (objašnjenje u opciji ispod).

AGP Driving Value: 00 to FF.

Ako u gornjoj opciji odaberete Manual opciju onda će se ova opcija omogućiti, tj neće biti više "zasivljena". Ova opcija kontrolira jačinu signala s AGP sabirnice. Što je vrijednost veća to je veća jakost signala. Opcije od 00 do FF su heksadecimalni brojevi koji pretvoreni u decimalne označavaju opcije od 0 do 255. Po defaultu, ova opcija je postavljena na DA (218), ali ako upotrebljavate Geforce2 temeljene kartice preporučamo da stavite ovu opciju na EA (234). AGP sabirnica je osjetljiva na OC-ing posebno kad su AGP4X i sidebanding uključeni. Tada veća AGP Driving vrijednost može povećati stabilnost AGP sabirnice. Primjetite da ove opcije nemaju veze s perfomansama već isključivo s mogućnosti dostizanja veće AGP brzine. Koristite ovu opciju vrlo pažljivo!!! Prevelika vrijednost može nepovratno oštetiti grafičku karticu. Nemojte mijenjati osim ako nemate problem s AGP-om.

USWC Write Posting: Enabled, Disabled.

Uncacheable Speculative Write Combination poboljšava perfomanse Pentium Pro i ostalih P6 sistema koji imaju grafičku karticu s linear bufferom (sve novije). Linear Buffer spaja manje pakete podataka u veće (64-bitne) i tako ih šalje prema grafičkoj kartici. Prednost je što grafička kartica prima mnogo manje podataka i tako se grafička ne "guši". Ako grafička kartica ne podržava ovu opciju i vi je uključite, možete imati probleme s cjelokupnim sustavom a ne samo s grafičkom karticom. Ova opcija ima i jednu manu - ne ponaša se isto na svim sistemima, tj. uključena nekad smanjuje perfomanse (kod ne-PentiumPro sistema)! Uključite ovu opciju i provjerite perfomanse, a ako vam budu manje nego prije isključite je.

Auto Detect DIMM/PCI Clk: Enabled, Disabled.

Ova opcija nadgleda rad AGP, PCI i SDRAM komponenata i prema njima prilagođava pulsiranje genratora takta. Ako nema npr. PCI kartica onda BIOS isključuje određene signale koji su potrebni za PCI rad i onda nema elektromagnetskih pulseva koji nekad znaju smetati nekim komponentama u radu (SCSI kontrolerima, LAN karticama, itd.). Ona isto reducira potrošnju računala jer ako nema ničega u nekom slotu onda matična ploča ne troši snagu na taj slot. Ako imate problem s elektromagnetskom interferencijom uključite opciju, dok za bolje perfomanse je bolje isključite.

Flash BIOS Protection: Enabled, Disabled.

Ova opcija štiti BIOS od slučajnih zapisivanja u BIOS ROM (neznanje korisnika, virusi). Ako je uključite nećete moći pisati po BIOS ROM-u niti flashirati BIOS sve dok je ne isključite. Po završetku flashiranja možete ponovno uključiti ovu opciju.

Hardware Reset Protect: Enabled, Disabled.

Ova opcija omogućava ili onemogućava hardverski restart računala. Ako je uključite nećete moći hard reseterirati računalo.

Byte Merge: Enabled, Disabled.

Što opcija USWC čini za AGP to ova čini za PCI. Ona 8 i 16-bitne instrukcije od procesora "skuplja" u jednu 32-bitnu instrukciju i tako je šalje PCI sabirnici. Uključite opciju za perfomanse. Ako imate problema isključite je. Problem se najviše javlja kod mrežnih kartica.

PCI Pipeline: Enabled, Disabled.

Ova opcija kombinira PCI ili procesorski cjevovod (pipeline) s byte mergingom. Byte Merging se tada upotrebljava da se povećaju perfomanse PCI kartica koje imaju framebuffer, obično su to TV tuneri ili DVD dekoderi. Ova opcija vrlo često uzrokuje nestabilnost sitema ako je uključena na overclockanoj PCI sabirnici.

CPU to PCI Write Buffer: Enabled, Disabled.

Ova postavka kontrolira pisanje procesora po PCI sabirnici. Ako je ovaj buffer isključen procesor direktno piše na PCI sabirnicu. Ova opcija može ubrzati protok podataka, ali u većini slučajeva to nije tako jer je procesor brži od PCI sabirnice i onda on mora čekati da se PCI pripremi za primanje podataka. Dok procesor čeka on ne može ništa drugo raditi. Uključivanjem opcije procesor šalje podatke prema PCI sabirnici u manjima paketima tako da ne treba raditi u praznom hodu nego između čekanja na slanje paketa može raditi nešto drugo. Preporučujemo da uključite ovu opciju.

PCI Dynamic Bursting: Enabled, Disabled.

Ova postavka kontrolira buffer za pisanje po PCI sabirnici. Ako je uključena onda svi podaci koji idu prema PCI sabirnici prvo idu u buffer. U bufferu se skupljaju manji paketi podataka i onda se šalju PCI sabirnici. Ako je opcija isključena onda podaci idu kako dođu, tj. oni se ne skupljaju da bi se slali. Preporučamo da uključite ovu opciju za bolje perfomanse.

PCI Master 0 WS Write: Enabled, Disabled.

Ova postavka provjerava da li ima vremenskog kašnjenja prije nego počne zapisivanje u PCI sabirnicu. Ako je opcija uključena, pisanja u PCI sabirnicu su izvršena odmah kada je PCI spremna za primanje podataka (nema čekanja). Ako je isključena tada se svaki pokušaj pisanja u PCI sabirnicu odgađa za jedan prolaz (state). Uključite opciju za bolje perfomanse, a isključite je ako imate problema s PCI karticama ili kad overclockate pa imate povišeni takt PCI sabirnice. Vremensko kašnjenje poboljšava OC PCI sabirnice.

PCI Delay Transaction: Enabled, Disabled.

Ova opcija je slična Delayed Transaction opciji. Ona se upotrebljava da bi sinhronizirao rad PCI i ISA sabirnice. Podacima koje obrađuje ISA sabirnica treba više vremena upravo zbog male propusnosti ISA-e, i onda se tako usporava PCI sabirnica koja čeka sporiju ISA sabirnicu. Uključivanjem opcije podaci s PCI sabirnice su prvo spremljeni u buffer i tamo stoje sve dok ih ISA ne bude spremna prihvatiti. PCI je tako slobodan za druge poslove jer su podaci koje bi trebala poslati ISA-i, u bufferu. Za bolje prefomanse uključite opciju, a isključite ukoliko imate problema.

PCI#2 Acess#1 Retry: Enabled, Disabled.

Ova opcija ima direktnu vezu s CPU to PCI Write Buffer opcijom koja je uključena. Svi podaci koji se šalju prema PCI sabirnici prvo idu preko buffera, pošto je CPU mnogo brži od PCI sabirnice. Da procesor nebi čekao na PCI onda se podaci šalju u buffer. Kad je PCI sabirnica spremna za primanje podataka podaci iz buffera se šalju prema njoj. Postoji mogućnost da tada podaci (koji se nalaze u bufferu) ne dođu do PCI sabirnice. Ova opcija tada provjerava što raditi s takvim podacima, da li ih opet poslati prema PCI sabirnici ili ih vratiti procesoru na ponovno obrađivanje. Ako je opcija uključena podaci će se pokušati zapisati iz buffera sve dok ne postignu zadano. Ako je opcija isključena tada se podaci vraćaju procesoru koji ponovno obradi podatke, te ih šalje ponovno u buffer. Uglavnom, uključite ovu opciju za bolje prefomanse. Isključite opciju ako imate više sporijih PCI kartica jer će buffer tada pokušati zapisivati više puta i tada može doći do zagušenja PCI sabirnice.

Master Priority Rotation: 1 PCI, 2 PCI, 3 PCI.

Ova opcija kontrolira pristupanje procesora PCI sabirnici. Ako izaberete opciju 1 PCI, procesor će moći pristupiti PCI sabirnici svaki put kad PCI obradi dobivene podatke. Ovo znači najveće pristupanje PCI sabirnici, ali to tada guši PCI. Ako izaberete opciju 2 PCI procesor će moći pristupati PCI sabirnici nakon što sabirnica ima dva puta više podataka. Ovo malo usporava pristup procesora PCI sabirnici a PCI oslobađa od "gušenja" procesora pa ona može obraditi dva paketa podatka. Ako izaberete 3 PCI opciju pristup PCI sabirnici će biti moguć nakon tri paketa primljenih podataka. Ovo znači lošije perfomanse kad procesor pristupa PCI sabirnici ali i veće perfomanse PCI sabirnice jer ona obrađuje podatke bez ikakvog opterećenja. Sami odlučite kako ćete opciju staviti jer su opcije uravnotežene i nema velikog pada perfomansi. Možda je najbolje da stavite na sredinu, tj 2 PCI za dobre perfomanse i PCI sabirnice i bolje pristupanje procesora PCI sabirinci.

Memory Hole At 15M-16M: Enabled, Disabled.

Neki starije ISA kartice trebaju točno ovo područje u memoriji da bi radile. Uključivanjem ove opcije rezervira se mjesto ozmeđu 15 i 16MB za karticu. Neki OS-evi ne mogu upotrebljavati ovu memoriju pa npr. ako imate 256MB i uključite ovu opciju imati ćete 255MB. Neke matične ploče pokazuju samo memoriju do 15MB i pošto je iznad 15MB rupa one preskoče cijelu ostalu memoriju pa tako umjesto 256MB možete imati samo 15MB. Pošto su ISA kartice danas stvar prošlosti preporučamo vam da isključite ovu opciju. Ako pak imate ISA karticu kojoj treba ova "rupa" možete probati isključiti ovu opciju jer i bez nje neke kartice mogu raditi normalno.

8-bit I/O Recovery Time: NA, 8, 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7

PCI sabirnica je mnogo brža od ISA sabirnice. Da bi ISA kartice radile kako treba, PCI sabirnicama se trebaju dodati dodatni prolazi (I/O cycles) da bi ISA kartice radile jer bi inače previše podataka koje nebi mogle obraditi zbog male propusnosti. Po defaultu PCI sabirnicama se dodaje dodatnih 3.5 prolaza između svakog slanja podataka prema ISA sabirnici. Ova opcija nam omogućava kontroliranje dodatnih prolaza koji će se dodati PCI sabirnici. Ako izaberete NA onda ste stavili broj prolaza na minimum, tj. 3.5. Ako imate problema s karticama onda probajte povećati broj prolaza. Ako nemate ISA slotova/kartica zaboravite na ovu postavku.

16-bit I/O Recovery Time: NA, 4, 1, 2, 3.

Ova opcija je ista kao i gornja samo se ova odnosi na 16-bitne ISA sabirnice. Isto ako nemate ISA slotova/kartica zaboravite na ovu opciju.

Passive Release: Enabled, Disabled.

Pošto je ISA mnogo sporija od PCI sabirnice, kada procesor pristupa ISA sabirnici onda ne može pristupati PCI-u. Passive release je opcija koja nam dopušta da pristupama PCI sabirnici preko Passive releasea. Ova opcija je važna zbog male propusnosti i kašnjenja koje donosi ISA sabirnica. Uključite ovu opciju ukoliko želite bolje perfomanse, a ako onda imate problema s ISA karticama, isključite je.

Delayed Transaction: Enabled, Disabled.

Ova opcija je povezana s 8-bit I/O Recovery Time opcijom. Kada PCI sabirnica pristupa ISA sabirnici onda joj ona šalje neke podatke. Pošto je ISA sabirnica sporija onda se može ISA sabirnica "zagušiti" zbog previše podataka. Ova opcija nam omogućava da PCI sabirnica šalje ISA sabirnici podatke prema potrebi, tj. kad ISA obradi jedan paket onda joj dolazi drugi. U međuvremenu (kad PCI sabirnica čeka da ISA obradi podatke), PCI može raditi nešto drugo. Uključite ovu opciju za perfomanse, isključite je ako vam PCI kartice ne rade kako treba ili ako imate ISA karticu koja nema podršku za PCI 2.1.

PCI 2.1 Compliance: Enabled, Disabled.

Ovo je slična opcija kao i gornja i uključuje podršku za PCI 2.1 (ukoliko imate takvih kartica) ili ISA koje rade preko PCI 2.1 standarda. Sve ostalo vrijedi kao i za gornju opciju.

PCI Latency Timer: 0 - 255.

Ova opcija vam dozvoljava da kontrolirate koliko dugo će svaki PCI uređaj držati PCI sabirnicu prije nego je preuzme neki drugi PCI uređaj. Niža vrijednost znači nižu propusnost, dok veća znači višu propusnost PCI sabirnice. S druge strane dok jedan uređaj zauzima PCI sabirnicu, drugi ne može pristupati istoj pa tako pate odzivi PCI uređaja. Default vrijednost za PCI Latency Timer je 32 clock cylclea. Za bolje perfomanse povećajte ovu vrijednost na 64 ili na čak 128. Neki uređaji neće htjeti raditi s ovako velikim vremenima (npr. zvučnoj kartici zvuk dosta kasni za slikom), a ako vam se ovo desi smanjite odziv na manju vrijednost, pa tako dok problem ne nestane.

PCI Master Read Caching: Enabled, Disabled.

Ova opcija je slična Video RAM Cacheable opciji pa ona može degradirati perfomanse iako je namijenjena povećanju perfomansi. Ako je opcija uključena L2 cache od procesora će biti upotrebljavan da cacheira PCI podatke. Ovo povećava perfomanse PCI uređaja. Ovo je nažalost dvosjekli mač. Ako imate Athlona ili P4 uključite ovu opciju i vidjet ćete neka poboljšanja, ali ako imate Durona ili posebno Celerona, isključite opciju jer oni imaju premalu količinu L2 cachea i umjesto da povećaju bandwith oni ga zaguše. Ali postoje i podaci koji kažu da se može zagušiti i Athlon i P4 iako imaju velik cache jer za cachiranje je potrebno dvostruko upotrebljavanje CPU sabirnice, što snižava perfomanse. Nakon svega ovoga preporučamo vam da isključite ovu opciju osim ako nemate procesor s 1MB L2 cachea (npr. Xeon).

CPU Drive Strength: 0, 1, 2, 3.

Slično kao što imamo za AGP i DRAM jačinu signala tako imamo to opciju i kod CPU-a. Ovdje predstavlja jačinu signala za transer podataka od chipseta prema procesoru. Što je veća vrijednost signal je jači. Ovdje vrijedi ista filozofija kao i kod DRAM-a i AGP-a. Opcija ne poboljšava perfomasne ali stabilizira rad OC-anog procesora. Ako ste napon procesora (Vcore) digli na max i procesor vam je još nestabilan dignite ovu opciju na veću vrijednost i tako ćete (možda) povećati stabilnost OC-anog CPU-a.

Integrated Peripherals:

Onboard IDE-1 Controller: Enabled, Disabled.

Ova opcija aktivira/deaktivira prvi IDE kanal na matičnoj ploči. Ova opcija bi trebala biti uključena, jer u protivnom svi uređaji koji su spojeni na IDE-1 neće raditi. Isključite opciju ako stvarno nemate ništa priključeno na IDE-1 (ako npr. imate SCSI diskove, ili eksterni kontroler) da oslobodite prekide (IRQ).

Onboard IDE-2 Controller: Enabled, Disabled.

Ova opcija aktivira/deaktivira prvi IDE kanal na matičnoj ploči. Ova opcija bi trebala biti uključena, jer u protivnom svi iređaji koji su spojeni na IDE-2 neće raditi. Isključite opciju ako stvarno nemate ništa priključeno na IDE-2 (ako npr. imate SCSI diskove, ili eksterni kontroler) da oslobodite prekide (IRQ).

Master/Slave Drive PIO Mode: 0, 1, 2, 3, 4, Auto.

Ova opcija se nalazi u opciji Onboard IDE-1 Controller ili Onboard IDE-2 i s njom se odabire način PIO (Programmed Input/Output) rada IDE kanala. Trebali bi ovu opciju ostaviti na Auto i promijeniti je samo ako BIOS ne može detektirati sam PIO mode ili želite smanjiti PIO ako imate overclockan FSB (Front Side Bus) i tada imate probleme u radu. Možete staviti viši, tj. brži PIO mode nego onaj za koji je dizajniran IDE uređaj ali to činite na vlastitu odgovornost jer rijetko kad će uređaj raditi bez grešaka. PIO način komunikacije obično koriste stariji IDE uređaji i danas se ne prporučuje njegovo korištenje, osim ako nije prijeko potrebno (zato jer maksimalno opterećuje procesor).

Integrated Peripherals 2/2

Power Management

PNP/PCI Configuration i Zaključak